Fonogram moje rasprave u Saboru 25. siječnja 2012.

Čuo sam ovdje izjave nekih svojih prethodnika  da su u izbornoj kampanji ispalili obećanje da će ukinuti povlaštene mirovine. 14. rujna 2005. ja sam napisao po sadržaju ma gotovo istovjetan Prijedlog zakona kojega je sada Vlada Republike Hrvatske uputila u saborsku proceduru,  a  tada nije bila nikakva kampanja. Ali ima  još jedna povijesna činjenica, taj moj Prijedlog zakona na dnevni red uvršten  je, to je bila 18. sjednica V. saziva točno na dan 25. siječnja 2006. godine. Danas je 25. siječanj 2012. godine. Tada su me i kolege zastupnici i zastupnice pitali što ti to treba. To je demagogija. Podsmjehivali se da se opće ozbiljno može u Hrvatskom saboru raspravljati o  toj temi. A dio njih je ovih dana podnio zahtjev, zamrznuo mirovinu i vratio se u Sabor. Rekao sam im da su ponekad nove ideje kćeri prošlosti, majke budućnosti i robinje vremena. Te 2006. o tome se nije moglo raspravljati jer taj moj prijedlog zakona do kraja mandata 5. saziva nikada o njemu nije otvorena rasprava, iako je bio na dnevnom redu do raspuštanja 5. Saziva.

Kada govorimo o institutu povlaštenih mirovina za, ne samo zastupnike, nego i članove Vlade, suce Ustavnog suda i glavnog državnog revizora, moramo imati u vidu dva aspekta.  Prvo i tada i danas sam smatrao da je društveno nepravedno da oni koji donose propise i zakone, sami sebi pogoduju u određenim statusnim i materijalnim pravima.  I drugo, da takvim pravima, takvim zakonima narušavamo osnovno načelo mirovinskog osiguranja, a ono je da mirovina mora biti posljedica staža osiguranja i plaćenog doprinosa.

Kada se to u jednoj zemlji to osnovno načelo mirovinskog osiguranja ruši, tada u mirovinski sustav uvodimo nepravdu. Tada su postojala tri problema. Uvijek za odlazak u mirovinu u odnosu na opće mirovinske propise bio je 10 godina ranije, pa je kasnije to smanjeno na 5. Pa je druga privilegija i beneficija bila visina te mirovina koja je ovisila o zadnjoj isplaćenoj plaći, a za obične ili ostale osiguranike svake godine smo uvjete za odlazak u mirovinu kao i način izračuna mirovine pooštravali. Kod ove mirovine postojala je i treća nepravda, što se u stažu osiguranja i stjecanja ovoga prava računao i staž stečen u inozemstvu i doista ima korisnika mirovine koji su na temelju inozemnog staža osiguranja ostvarili i primaju mirovinu u toj državi ali i primaju punu mirovinu u Hrvatskoj kao bivši članovi vlade, a jedan je i saborski zastupnik.

I kroz tumačenje zakonskih propisa u prošlom mandatu pokušao sam na to utjecati i taj prijedlog za davanje vjerodostojnog tumačenja zakona također je odbijen. I oni nadalje uživaju u dvije mirovine koje doista nisu male.

Kako je to u drugim zemljama? Ministar se kratko referirao na to i doista u nijednoj zemlji koje sam analizirao prema podacima Vijeća interparlamentarne unije nisu postojale sve tri negativnosti. I godine odlaska u mirovinu i visina mirovine i činjenicu da se tako povećane mirovine isplaćuju na teret generacijske solidarnosti iz mirovinskog sustava. Onim državama gdje jesu postojale beneficije o visini mirovine, ta razlika mirovine isplaćivala se iz parlamentarnog mirovinskog osiguranja kojega je uvelo 35 država.

Prema podacima listopada prošle godine imamo 13 kategorija sa 173 tisuća korisnika mirovine stečene po posebnim propisima i povoljnijim uvjetima. Mi smo u hrvatski sustav mirovinskog osiguranja preuzeli jako puno toga kojima smo narušili osnovno načelo da je mirovina posljedica osiguranja i plaćanja. Sve podatke neću iznositi zbog vremena, ali ću samo podsjetiti na jednu kategoriju koju nijedna vlada nije htjela preuzeti u mirovinski sustav RH, a to su radnice i radnici koji su za vrijeme bivše države bili dnevni emigranti i koji su iz Hrvatske svaki dan putovali na posao npr. u susjednu BiH ili Srbiju. Tamo bi trebali ostvarivati pravo na mirovinu. Dio njih danas je ostao ili bez mirovine ili na socijalnoj pomoći jer su recimo u distrihtu Brčko ( veliki broj radnika radio je u Brčkom s područja Gunje i okolice)  nema mirovinskog osiguranja pa su prebačeni na mirovinski sustav Republike Srpske i ono što oni primaju ne može se nazvati mirovina. Kada je Sabor o tome raspravljao tada ih je bilo 20 tisuća takvih državljanka i državljana RH koji nikada teritorij RH nisu napuštali nego kao dnevni emigranti radili u susjednim državama i jedinu tu kategoriju radnika nismo preuzeli u mirovinski sustav RH. Vjerojatno čekamo da tu biologija svoje ostvari i sama riješi.

Što se tiče konkretnog prijedloga zakona, gospodine ministre u članku 8. To su završne odredbe, piše da zahtjevi podnijeti na dan stupanja na snagu ovog zakona rješavat će se prema odredbama Zakona o pravima i dužnostima i sada citirate "Narodne novine" iz 2000., 2001., 2009., 2010. i 2011. Jeste li sigurni da ovakva odredba članka 8. uvjetuje da se taj zahtjev riješi samo ako je danom podnošenja zahtjeva podnositelj zahtjeva ispunjavao uvjete? Ili pod ovom formulacijom se može dogoditi da oni koji nakon prestanka mandata iz prošlog saziva nastave koristiti 6 mjeseci punu plaću i 6 mjeseci umanjeni dio, a podnijeli su zahtjev, a pozivajući se na ove zakone koje citirate u članku 8., neće ostvariti pravo? Takvih podnositelja zahtjeva imate. Nekome fali mjesec dana staža ili godina nekome dva. Želio sam napisati amandmane, neću, sada sam vas upozorio i provjerite da li odredba članka 8. dovoljno sigurna.

I da li sada ovim zakonom rješavamo sve probleme koji su se vezali na ovaj institut povlaštenih mirovina? Ne. Predlagati zakon sa povratnim djelovanjem nije ustavno, ali ministar je rekao da je jedan od ozbiljnih problema što je visina te mirovne daleko veća od svih drugih mirovina u RH. Ovim zakonom taj nesrazmjer tih mirovina ne rješavamo i one ostaju. Ako je nesrazmjer mirovina jedini razlog predlaganja ovog zakona onda od Vlade očekujem da u sljedećih 30 dana dođe s prijedlogom zakona da sve mirovine svim korisnicima koji su je ostvarili, aktivirali i koriste smanje recimo za 15, 20% da bi taj nesrazmjer bio smanjen. I onda bi prihvatio argument Vlade da je samo nesrazmjer tih mirovina razlog predlaganja ovog zakona. Dok ne smanjite ovih prosječnih 8900 recimo na 6900 u prosjeku, taj argument ne stoji.

Nikakva i nijedna reforma mirovinskog osiguranja, a posebice generacijske solidarnosti neće dati rezultata tako dugo dok ne bude političke volje i sada opet govorim o nečemu što će naići sigurno na podsmijeh i revolt, dok ne bude postojala politička volja reformiranja svih 13 kategorija mirovina stečenih pod povoljnijim uvjetima načelom izračuna mirovina, a sve ostalo može biti dodatak. Mi možemo dizati dobne granice za odlazak u mirovinu, možemo penalizirati žene koje idu u mirovinu ili muškarce s 40 godina staža kao što to sad radimo, ali nećemo riješit zbog toga ovaj problem što za ovih 13 kategorija mirovina godišnje u ovoj godini će trebati osigurati više od 8 milijardi kuna.

I još nešto što ovaj zakon ne rješava, i u prošlom mandatu bilo je i u ovom mandatu vlasti ima onih koji su u mirovini bili, nastavili primati dio mirovine, a to je najčešće 50%, otišli na funkcije državnih dužnosnika ili visoko rangiranih državnih službenika i primaju punu plaću. Primaju punu plaću i pola mirovine. Takvih je bilo u prošlom mandatu. O imenima onih koji su u državnoj upravi ostali tvrdim da ima još. I ovaj prijedlog zakona ni taj problem ne otklanja.

I završit ću sljedeće. Institut mirovina zastupnika koji je kasnije lukavom odredbom Zakona o Vladi preuzet na način da je pisalo da članovi Vlade mirovinu ostvaruju na isti način kao i zastupnici pa je ta formulacija prenijeta u Zakon o Ustavnom sudu, pa je onda to prenijeto i u Zakon o državnoj reviziji i vjerojatno jedini zakon od svibnja '90. koji je u Saboru prihvaćen, a da ga nije predlagala ni Vlada niti nijedan klub zastupnika nego grupa zastupnika. Naime, u rujnu 1995. godine 42 zastupnica i zastupnika predložilo je zakon kojim je uveden taj institut i on je u Saboru izglasan.

Jedini argument, jedina suvisla rečenica iz zahtjeva kojim se tražio privilegirani status mirovine zastupnika bio je sljedeći : (citat)“S obzirom da u našem zakonu ovo pravo, govori se o mirovinskom pravu, zastupnika nije predviđen postoji jedan broj zastupnika iz I. saziva Sabora Republike Hrvatske, a vjerojatno će ih biti i iz ovog drugog koji nisu materijalno zbrinuti jer nemaju posla niti su još stekli uvjete za starosnu mirovinu.“

 Dakle, zakon je imao tada funkciju zbrinuti zastupnike I. i II. saziva Sabora. Naravno da nikad nitko nakon zbrinjavanja zastupnika I. i II. saziva nije želio da se ne zbrinu III., IV., V., VI., možda i VII. saziv.

Fonogram moje rasprave u Saboru 18. siječnja 2012.

Prvo želim ponovno izraziti žaljenje što Sabor nije prihvatio naš prijedlog da referendum o ulasku Hrvatske u EU održimo sredinom veljače. Žao nam je što su građani RH dovedeni u situaciju da u svega 42 dana imaju vremena primiti sve informacije, donijeti svoju odluku i odlučiti o milenijskom projektu kao što ga naziva premijer Milanović.

I ponovno jasno iskazujem stav Hrvatskih laburista, da ne bude zabune: puni politički legitimitet referendumske odluke imati ćemo samo ako odaziv na njega bude veći od 50%. Legalnost i zbog promjena Ustava i zakona nije u pitanju. Ali ako ovo jest milenijski projekat potporu izlaznosti veću od 50% morao bi tražiti svaki politički odgovoran zastupnik.

Još jedan važan razlog zbog kojeg sve građanke i građane RH pozivamo da izađu u nedjelju na referendum. Svojim izlaskom pokažite i dokažite da vam je stalo do neposredne demokracije, da želite imati moć ili mogućnost odlučivanja i neposredno, a ne samo na izborima. Da želite koristiti svoje pravo potvrditi, korigirati ili odbaciti odluke političke elite bez obzira tko je kada u Hrvatskoj na vlasti. Ako sada više od polovine upisanih ne izađe na referendum sutra će to nekome biti dokaz da građani Hrvatske nisu zainteresirani za referendum i u sljedećih 20 i 30 ili 40 godina u Hrvatskoj referenduma više neće biti.

Kada je Hrvatska 21. veljače 2003. podnijela zahtjev za pristupanje EU ,zbog kronologije to ističem Vijeću EU trebalo je 2 mjeseca da od Europske komisije zatraži mišljenje. Njima je trebalo 12 mjeseci da pripreme pozitivno mišljenje i još 2 mjeseca da se pripremi i održi statusna konferencija. Tada je trebalo još 9 mjeseci proći da Vijeće EU utvrdi pregovarački okvir za Hrvatsku i nakon toga još 7 mjeseci da počnu pregovori.

Oni su započeli 3.10.2005., završili 30. lipnja 2011. ako sam točno izračunao 2094 dana su trajali. I nakon toga trebalo je 3 mjeseca da se ugovor Hrvatskoj preda pa da se najprije objavi i potpiše, a od dana potpisivanja ugovora do odlučivanja građana Hrvatske samo 42 dana.

Ali tu nije kraj. Otprilike 16 mjeseci trebat će svim članicama EU da provedu postupak ratificiranja pristupnog ugovora. Najmanje vremena za odlučivanje imaju građani zemlje koja se sprema ući u europsko vrijeme, u EU.

Za razliku od nekih drugih država u Hrvatskoj narod i hrvatska javnost nisu živjeli s pregovorima jer oni su bili zatvoreni. Informacije su bile statističke, javni dijalog gotovo nikakav i zbog toga tek u zadnjih 2 mjeseca toliko žuči, polemika i rasprava. Neki drugi su to radili tako da po zatvaranju ili otvaranju svakog poglavlja su te rasprave odradili.

Hrvatska je imala 35 poglavlja, u 11 poglavlja 23 mjerila smo dobili za otvaranje pregovora, a u 31 poglavlje 104 mjerila za zatvaranje tih poglavlja.  I da li je sad sve gotovo kada je ugovor potpisan i kada se referendum održi? Nije. Zato što još u jesen 2012. slijedi sveobuhvatno izvješće prema članku 36. Pristupnog ugovora koje Europska komisija mora podnijeti Parlamentu i Vijeću. Dakle, mi smo još uvijek pod svojevrsnim promatranjem. Tretiraju nas još uvijek kao pacijenta kod kojega bi se neka bolest mogla vratiti. A konačna dijagnoza u jesen 2012.

I da, specifičnost je bila i to što je godinu dana smo imali blokadu od Slovenije u kojoj se također pokazala jedna nemoć EU da takve ekscese rješava sama.

Ugovor o EU i Ugovor o funkcioniranju EU kao i Ugovor Europske zajednice za atomsku energiju kao i još 13 tisuća 161 sektorski propis postaju dio nacionalnog zakonodavstva. Oni još nisu svi ni prevedeni na hrvatski jezik, a kamoli objavljeni.

Slažem se da je proces pregovaranja Hrvatske bio dugotrajan. Da li je to koristilo Hrvatskoj da se bolje pripremimo za ulazak ili je Europska unija vježbala, testirala novi model za sve buduće pregovore? Hrvatskoj su dati visoki kriteriji za završetak pregovora. DA li su ti visoki kriteriji podigli spremnost Hrvatske za ulazak ili bili dio pritiska pristajanja na nešto što se od nekih drugih država koje su ulazile nije tražilo? Ako je to podiglo našu razinu spremnosti, ako je taj visoki kriterij ojačao kapacitete institucija Hrvatske da kada uđemo budemo spremni onda je to dobro, no nisam do kraja siguran da je to tako.   

            I sada samo dvije mogućnosti "ZA" ili "PROTIV". Ljudi se plaše gubitka suvereniteta, Europska unija nije zamjena za države ali je točno da se dio suverenih ovlasti svake članice prenosi na tijela Europske unije. Ima i onih, a to govorim zbog toga što je premijer Milanović rekao Europska unija danas nije isto ono što će biti sutra za tri mjeseca a naročito nije takva kakva će biti 1. 7. 2013. Dakle, ima onih koji zagovaraju da se Europska unija preoblikuje u Sjedinjene Države Europe, u veliku Europsku konfederaciju, da mora imati zajedničko ministarstvo financija što znači jedinstvenu poreznu politiku.

Europskom unijom dominiraju Njemačka i Francuska. Da, sjedimo svi za istim stolom ali za tim istim stolom ima onih koji dominiraju. Europska unija je bez rata 60 godina što samo dokazuje da NATO nije jedini jamac mira nego da to može i zapravo jest Europska unija unutar svojih granica. Europska unija je zajednica interesa i nije niti će biti lijek za sve naše probleme, jer najveći dio problema napravili smo si sami i dugo nam je trebalo da to shvatimo. MI ne želimo od svega kao neki raditi fetiš i kult, za nas Laburiste  je Europska unija tek sredstvo a ne cilj, jer ako je to cilj tada sve što trebamo raditi bi trebalo 1. 7. 2013. prestati i samo od sebe sve dalje ići. Mi smatramo da tek tada počinje najveći dio napora i odgovornosti građenja drugačije Hrvatske.

Nije dobro podcjenjivati ni vrijeđati inteligenciju ljudi, monotonom i zaglupljujućom propagandom. I plašimo se da ta propaganda mijenja raspoloženje ljudi a najgore je prijetiti i zaplašivati građane da ako nešto ne prihvate da će ostati bez nečega, bez mirovina, plaća ili bilo čega. To nije dobra poruka i tako se ne smijemo ponašati. Ne se ulizivati i dodvoravati, sami moramo znati što želimo. Ljudi pitaju kako će nam biti u europskoj uniji što dobivamo što gubimo?

Razlika između informiranja i propagande, na nekoliko primjera ću pokušati ilustrirati je ta da informacijama kažemo sami jer imamo procjene ili informacije. Sloboda zapošljavanja, sloboda kretanja radne snage. DA li imamo projekciju koje bi države mogle iskoristiti pravo da na 2, 5 ili najviše 7 godina ograniče pravo zapošljavanja građana Hrvatske na svom teritoriju, koje bi to države mogle biti. Da li se to odnose na one koje tamo već jesu ili na eventualno novi val.

Minimalna stopa PDV-a 5% što znači da će i kruh, lijekovi i građevinsko zemljište u Hrvatskoj morati biti oporezivano kroz PDV, koliko? 5, 7, 8 %? Znamo li danas kako ćemo taj novi porezni teret preraspodijeliti da li će sve odmah ići na teret potrošača ili znamo mehanizme prilagodbe da cijene odmah ne porastu?

Trošarine na plin i struju, također postoje minimalne od 0,5 odnosno 1 eura. Znamo li koliko ćemo ih imati i kako ćemo te trošarine prilikom uvođenja preraspodijeliti da odmah ne padnu na teret potrošača? Znamo li što znači za Hrvatsku poštu potpuna liberalizacija poštanskih usluga sa 31. 12. ove godine? Da li je Hrvatska pošta na tu liberalizaciju danas spremna? Znamo li, procjenjujemo li kada ćemo zadovoljiti Schengenske kriterije, je li to doista 2015. jer ona je jedna od velikih prednosti članstva u Europskoj uniji.

Za  CEFTU ublažavamo strahove i velimo da samo za neke prehrambene i poljoprivredne položaje ćemo imati nepovoljni položaj na tom tržištu. Koji su to proizvodi i koji su to proizvođači? Problem granica sa Slovenijom prepustili smo arbitraži, a kako ćemo rješavati problem granica sa Bosnom i Hercegovinom, Srbijom i Crnom gorom kao članica Europske unije? I na kraju monetarna unija ili ulazak u Eurozonu je obaveza Hrvatske, imamo li sada procjenu kada će se to dogoditi odnosno kada ćemo ispuniti kriterije iz Maastrichta i kada ćemo biti obavezatni uvesti euro? Neki stručnjaci procijenili su da bi to bilo 2015.

800 milijuna eura mogućeg povlačenja, 267 milijuna obaveza eura za Hrvatsku, koliko toga će doista biti u plusu ovisi o nama.

Lako je donositi odluku i odlučiti se kada moraš ili možeš birati između 2, 3 najbolje ponude. Međutim, danas i mi i građani i građanke Hrvatske su u poziciji da biraju između odluka s manje rizika, nesigurnosti, a više prednosti,  manje izazova i opasnosti.

MI u Hrvatskim laburistima smatramo i to je naša preporuka da je odluka "ZA" europsku uniju odluka s manje rizika, manje opasnosti i nešto više prednosti.

 

Fonogram moje rasparave 23. prosinca 2011.

12.              Prethodna odluka o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji,

12.              Izmjena Deklaracije o temeljnim načelima pregovora za punopravno članstvo Republike Hrvatske u Europskoj uniji,

12.              Prijedlog odluke o raspisivanju državnog referenduma o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji

PREDSJEDNIK:

U ime klubova imamo prijavljena tri predstavnika kluba, Hrvatskih laburista gospodin Dragutin Lesar. Izvolite.

DRAGUTIN LESAR:

Poštovani gospodine predsjedniče, kolegice i kolege, predsjedniče Vlade, ministrice i ministri.

Za razliku od nekih doista tema EU često zahtijeva, zaslužuje, zavrjeđuje i riječi velikih zahvala i govora, ali ja smatram da najidealniji trenutak hvala i pohvala u Hrvatskoj će uslijediti nakon referenduma jer točno je da u Hrvatskoj je postignut i visoki stupanj međustranačkog političkog suglasja na projektu EU, a da li ćemo ga uspjeti, taj konsenzus, postići i s građanima ove zemlje vidjet ćemo. Milenijski projekat, jučer na radnom sastanku stranaka doista u ovom trenutku rečeno je da se radi sada o milenijskom projektu što se budućnosti zemlje tiče doista je.

Mi danas odlučujemo o tri dokumenta. O deklaraciji po treći puta jer je prvi puta Hrvatski sabor Deklaraciju o temeljnim načelima pregovora za punopravno članstvo Republike Hrvatske u EU donio 2005.  Neki koji sad žamore ili nisu bili u Saboru ne mogu se sjetiti tih noći i dana kada se ona pisala i sastavljala, ali je bitno bila da je tog dana su sve stranke u Parlamentu potpisale tu deklaraciju jer je ona bila nužna predsjedniku Vlade koji je idući dan putovao u Bruxellles. Jedan od važnijih dokumenata tog trenutka, i u njoj je bilo dogovoreno svih stranaka u Parlamentu da će se pregovori završiti, referendum raspisati prije potpisivanja ugovora. Jednoglasna odluka u Hrvatskom saboru, ako se dobro sjećam.

2010. je rečeno da to nije dobro i da najprije moramo ugovor potpisati i onda raspisati referendum. Koliko god smo se trudili upozoriti da odredba o roku od 30 dana od dana potpisivanja ugovora će biti neprovediva zbog očekivanih izbora u Hrvatskoj nije bilo dovoljno, a oni koji su glasali protiv izmjene te deklaracije su bili proglašeni euroskeptici. Sada opet Hrvatski sabor i tu odredbu deklaracije mora mijenjati. I sad se ja pitam da li su predlagatelji euroskeptici? Naravno da nisu, jer se shvatilo da poštivanje Ustava i zakonskih rokova je važnije od milenijskog projekta. Dakle, sada ovu deklaraciju moramo promijeniti i uskladiti sa zakonskim odredbama koje ima.

Drugi dokumenat je prethodna Odluka o pristupanju Hrvatske u EU. I što se Hrvatskih laburista tiče na nju nemamo nikakvu primjedbu. Podržat ćemo izmjenu deklaracije, podržati ćemo ovu prethodnu Odluku o postupku.

Međutim, što se tiče trećeg dokumenta o kojem danas odlučujemo i raspravljamo, a to je Odluka o raspisivanju referenduma. Nije nam sporno ni referendumsko pitanje i mislim da je jako dobro napravljeno, vrlo jasno, kratko, svakom razumljivo i ne vidim nikakve potrebe daljnjeg širenja kompliciranja ili izazivanja bilo kojih dilema u referendumskom pitanju. Ni to nam nije sporno. I da je to samo jedna odluka i to bi podržali. Problem je 22. siječnja 2012. Dakle, datum održavanja referenduma.

Ja sam sinoć postavio pitanje da li smo sigurni da su građani RH dovoljno informirani o EU, o sadržaju pristupnog ugovora, o sadržaju ispregovaranih poglavlja, ali ne samo u kontekstu informiranja nego ono što je nama daleko bitnije da postignemo što veći odaziv na izbore.  Istina u paketu priprema ulaska Hrvatske u EU mijenjali smo i Ustav u onom dijelu koji govori o pravovaljanosti referenduma i ukinuli odredbu da je on pravovaljan ako je izlaznost veća od 50%.

Međutim, političari bi trebali imati cilj da se izlaznost veća od 50% postigne bez obzira da li to Ustav ili zakon traži.  Postizanje tog općeg dogovora sa što većim brojem građana u izlasku na izbore će biti kruna uspjeha svih onih koji su od prvog do posljednjeg dana vršili pregovore i doveli Hrvatsku u EU. Zar ne bi osjetili gorčinu svi zajedno da je izlaznost na referendum 30%

Jer bi mogli reći da je to onda projekat građana ove zemlje ako izlaznost bude 30%. nama u Hrvatskim laburistima jeste cilj, ne što je predsjednik Josipović zaželio da odluka za bude 70% nego da izlaznost na referendum bude 70%, i nije važno za promil, postotak ili za 10% više glasova donesemo odluku o ulasku u Europsku uniju ili ne. Što veći broj građana sudjeluje u procesu odlučivanja to će veći broj građana osjećati to kao svoj projekat, sa tim svojim glasom donose i daju svoj doprinos tome i svi oni problemi koji se javljaju na tom putu i nakon ulaska u Europsku uniju shvatiti će i više će razumijevati.

Kažu, i to je kolega Milanović, gospodin premijer ponovio, nemamo vremena.  12. veljače je bio prijedlog referenduma, to je tri tjedna kasnije od predloženog roka, da li je doista tri tjedna vremena za građane je toliko sudbonosno, toliko nebitno da ne želimo to pokloniti njima u odnosu na 2 tisuće dana koliko je sve skupa trajalo?

Neću sada otvarati dilemu da li je kompletna državna i javna uprava u Hrvatskoj dovoljno pripremljena za ulazak u Europsku uniju, da li je Hrvatsko gospodarstvo dovoljno pripremljeno jer će nadam se to biti jedna od glavnih zadaća nove Vlade da do 7. mjeseca 2013. i to dotjeramo koliko je to moguće. Podržali smo ideju da se u siječnju održi jedna kvalitetna, tematska i dobra rasprava o tome kako doprinos što većem odazivu građana na referendum. Ali ako Hrvatska nema alternative osim Europske unije onda postavljam pitanje da li će Europska unija 1. 7. 2013. biti takva kakva je danas. Što će tada biti sa Euro zonom, Šengenom. Da li će u nadmetanju dva koncepta budućnost Europske unije, jedni koji bi sjedinjene države Europe, a drugi se bore za sačuvanje većeg dijela nacionalnog suvereniteta postići suglasje, pa će ta Europa izgledati približno slično kao i danas. Ili ne daj Bože što ako u međuvremenu Europa pukne, ako nemamo alternativu što bi to za Hrvatsku značilo, da ni mi nemamo alternativu? Ne takvim rječnikom se služiti, ne na taj način ljude privlačiti da sudjeluju u procesu odlučivanja.

I završiti ću sljedeće, potpuno jasno Hrvatski laburisti podržat će odluke o izmjeni Deklaracije, odluke o prethodnom postupku, učiniti ćemo sve i pozivati građane da sudjeluju u procesu formiranja, sve organizacije sindikata poslodavaca i civilnog društva da budu na tom području aktivni i sugerirat ćemo im da glasuju za ulazak Hrvatske u Europsku uniju ali nećemo podržati odluku o referendumu jer se nije uložilo niti minimum truda da postignemo kompromis da to bude 12. veljače i mi smatramo da tih tri tjedna koje bi posvetili građanima oni to zavređuju da bi tada dobili veću kvalitetu, veću sigurnost i umjesto onoga u Hrvatskoj prisutne rasprave emotivne kada nekoga pitaš da li je za ili protiv Europe, svi znaju da li su za ili protiv, nitko ne zna zašto. to su naši razlozi suzdržanosti kod termina, datuma održavanja referenduma.

Predstavljanje Vlade Republike Hrvatske i glasovanje o povjerenju Vladi Republike Hrvatske, fonogram moje rasprave 22. prosinca 2011.

PREDSJEDNIK:

Hvala vama gospodine Pupovac.  Idući po redu je u ime Kluba zastupnika Hrvatskih laburista gospodin zastupnik Dragutin Lesar.  Izvolite.

DRAGUTIN LESAR:

Poštovani gospodine predsjedniče, kolegice i kolege, poštovani mandataru, kandidatkinje i kandidati za novu Hrvatsku vladu.

Gospodine predsjedniče samo jedna mala napomena, jutros prijedlog programa nije podijeljen u 8 nego u 8,35 je počela podjela dokumenata na saborske klupe, radi preciznosti. Dakle u svojoj raspravi neću se osvrtati na po meni jako dobar nastupni govor gospodina Milanovića. Samo ću jednu njegovu rečenicu za svoju raspravu kasnije iskoristiti. Govorit ću dakle o dokumentu, program Vlade koji je nama dat, jer smatram da on određuje četiri godine mandata, ali ga će prvi čovjek te vlade vući ipak glavne poteze.

Dakle, ovaj program doživljavam kao jedan dobar katalog, popis ciljeva. Podosta sličnih koji imaju i Hrvatski laburisti ali naravno da u tom programu ima onih ciljeva koji su suprotni našima ili drugačiji. Gospodin Milanović je rekao da neće biti bolnih rezova.

Biti će ih, ali za razliku od prije, oni koji će pretrpiti te rezove ovaj puta će dobiti anesteziju, boljet će, ne odmah nego malo kasnije, neki lijekovi će biti na recept, a neki neće. To zaključujem iz toga što u ovom programu nisam našao ni jednu odrednicu koja bi govorila o financijskom sektoru u Hrvatskoj koji se u krizi obogatio i čini mi se da šutnjom o tom dijelu financijski sektor neće imati bolne rezove, čak štoviše dobiti će bonus. Tu smo očekivali jednu promjenu politike.

Meni je žao što Poslovnik Hrvatskog sabora ne dozvoljava da i kandidati za članove Vlade ne odgovaraju na pitanja s obzirom da je predsjednik Sabora najavio promjene Poslovnika možda bi ova tema bila interesantna da u tom dijelu interveniramo u Poslovnik.

Dakle, pozdravljam i jako je dobro da konačno Vlada progovori, još ovaj program zapiše potrebu nove industrijalizacije Hrvatske, izvoza i dizanje domaće potražnje jer ni jedno društvo, ni jedno gospodarstvo nigdje u Europi se nije oporavilo ako na domaćem tržištu nije bila povećana potražnja.

Naravno da pozdravljamo i toliko naglašavano društvo bez korupcije ali u ovom Programu se govori više o tijelima javne vlasti, manje o društvu u cjelini. Po prvi puta vidim Program Vlade u kojemu se ne govori samo o smanjenju stope nezaposlenosti nego povećanju stope zaposlenosti. Ona je ako se ne varam u ovom trenutku negdje oko 41,3%, bilo bi određenije da se zadao cilj za ovaj mandatni period da li težimo prema 45 ili više od toga, jer doista države koje se žele gospodarski oporaviti bez stope zaposlenosti oko 50%, što bi trebao naš srednjoročni cilj biti jako teško mogu postići.

Pozdravljamo i namjeru i cilj da se dio unutarnjih dugova rješava multilateralnim kompenzacijama što već jesmo imali negdje 2001. ili 2002. godine kao jedna od metoda rješavanja unutarnjih dugova i nadam se da će ti potezi biti jedni od prvih koji će se omogućiti. I stečajevi po skraćenom postupku, i onemogućavanje osnivanje novih tvrtki dok god vlasnici ne riješe status dubioza postojećih je u velikoj funkciji zaštite prava zaposlenih, koji su po sadašnjim modelima radeći u takvim tvrtkama godinu i dvije ostajali bez primanja, a i stečajne mase nakon toga nisu mogli naplaćivati ni minimum svojih potraživanja.

Izražavamo veliku rezervu prema najavi smanjenja doprinosa na plaće, naročito što se kasnije vidi da se radi o mirovinskim i zdravstvenim doprinosima jer u ovom programu ne spominje se kako kompenzirati smanjenje novaca u mirovinskom i zdravstvenom sustavu uz istovremeno obećanje da prava u zdravstvenom osiguranju i mirovinskom neće biti bolje dirana.

Jedno od aktivnih mjera veli se u poticanju zapošljavanje, oslobađanja doprinosa mirovinskog i zdravstvenog za nove poslodavce imamo takva iskustva i količina zloupotreba koja je bila takvim olakšicama rađena, dobivana je veća šteta nego korist i nisam siguran da umjesto toga ne bi trebali razmotriti parafiskalne namete, ukinuti obvezatne doprinose za Hrvatsku gospodarsku komoru, Hrvatsku obrtničku komoru, spomeničke rente, obaveze prema turističkoj zajednici, i čini mi se da bi sami poslodavci to prije pozdravili.

Najavljuje se i donošenje sektorskih strategija razvoja u industrijskoj politici što smatramo izuzetno dobrim. Međutim, u redoslijedu predloženih mjera čini mi se da u pisanju ovog programa a on je dosta dugo navodno pisan, se zaboravilo na činjenicu da su i strani i domaći investitori kao razloge prepreke većeg i bržeg ulaganja redom nabrajali: spora državna birokracija, teška dostupnost kapitalu i visoka cijena kapitalu, česta promjenjivost poreznog sustava, korupcija i tek na peto mjesto su oni sami stavljali pitanje tržišta rada. Ja bih one koji će u Vladi odlučivati o redoslijedu poteza i stalno ću činiti podsjećati na to što su sami investitori izdvojili kao problem.

U energetskom području pozdravljamo planove i ideje da Hrvatska konačno priđe izgradnji novih kapaciteta skladišta i plina, obnovljivih izvora energije gdje  Hrvatska elektroprivreda do sada gotovo ništa nije učinila, s time da ove pobrojene termo i hidro elektrane otprilike je period od 20 godina za realizaciju, to čitamo kao dugoročni cilj, … A što se tiče Družbe Adrije i dijela Južnog toka čini mi se da smo tu zakasnili onaj dan kada je bivši premijer Sanader kao predstavnika Hrvatske u pregovorima sa Putinom ovlastio nekakvog europskog birokrata koji je otišao u Moskvu a Hrvatska svog pregovarača tada tamo nije imala.

Područje rada i poduzetništva: pozdravljamo namjeru uvođenje specijaliziranih radnih sudova i jačanje inspekcije rada, brzog učinkovitog pravosudnog postupka. E sada, koliko će brzo i zakoni na ovu temu dolaziti? Međutim, što se tiče prava na kolektivno pregovaranje iz ovih odrednica vidljivo je da oni koji su taj dio pisali doista jednu stvar ne razumiju, da sindikati i radnici imaju pravo na kolektivno pregovaranje.  Međutim, ako državna vlast, Vlada prije svega ne potiče dva partnera na kolektivno pregovaranje jer ne možete sami sobom sklapati kolektivni ugovor, sindikatima preostaje samo konflikt i samo štrajkom i industrijskim akcijama se za to mogu izboriti, a ona Vlada koja želi izbjeći da do toga ne dođe konfliktnim metodama,  industrijskim akcijama,  poticat će i poslodavačke udruge na kolektivne pregovore. Taj dio ne mora biti nužno upisan u program ali mora biti predmet novog Zakona o radu.

Što se tiče fleksibilnosti tržišta rada i cilj veće pokretljivosti na tržištu rada, pozdravljamo uz napomenu da u Hrvatskoj teritorijalna migracija radne snage je gotovo nemoguća jer ona je vezna na mogućnost rješavanja i stambenog pitanja, predškolskog odgoja i školskog sustava. Teritorijalna migracija neće bit moguća ako netko iz Osijeka želi dobiti posao u Rijeci, a ne može upisati dijete u vrtić, nema stan ili dijete u školu. Dakle radi se o projektu kojega konačno moramo u cjelini razumjeti i vidjeti.

Sljedeća točka kod toga područja: Agencije za iznajmljivanje radnika, u ovom trenutku u Hrvatskoj su najveći poslodavac koji nijedan nema kolektivni ugovor u kojima se najčešće krše radnička prava i u kojima državne tvrtke i državna poduzeća pa čak i tijela državne javne uprave koriste ove agencije za zapošljavanje kako bi prikrivale broj zaposlenih, a zapravo najmanje zaštićena kategorija radništva je kroz tih agencija.

Kod mirovinskog sustava izdvojit, ću zbog kratkoće vremena meni tako dragu temu i konačno eto i Vlada veli da će ukinuti povlaštene mirovine za zastupnike i članove Vlade i suce Ustavnog suda, trebalo je podosta proći da se nakon ovakve rečenice u programu vlade u ovoj dvorani nitko ne smije. 2005. Godine na ovu temu bio je opći smijeh u Saboru kada sam im prvi puta predložio ukidanje tih privilegija. Ali mi nije jasno odredba da će se mirovine usklađivati s inflacijom i troškovima života. Ova formula ili formulacija mi je nepoznanica do sada, ali to će sigurno najveći stručnjak u Saboru kolega Hrelja protumačiti što ona znači.

I na kraju onoga čega nema, a očekivao sam. Počet ću od tri životne teme nepolitičke. U ovoj zemlji živi na desetke tisuća građana koji imaju jedan ogromni problem a nitko ga do sada nije želio riješiti, a to je skraćeno Ljubljanska banka. Može li vlast preuzeti obvezu ili reći ne, vlast taj problem dugova Ljubljanske banke prema građanima Hrvatske ne može riješiti?

Drugo, očito se odustalo od najave pregovora sa MOL-om oko promjene ugovora, dioničkog ugovora. Ono je užasno bitno zbog koncesija ali i Siska, odnosno Rafinerije Sisak, jer ako se taj ugovor ne promijeni Rafinerija u Sisku se neće obnoviti nego zatvoriti.

I treća životna tema je Željezara Sisak kao iskustvo kada smo pustili tobože jednog strateškog partnera koji nije znao što radi. Politička tema o kojoj se u programu Vlade ne govori ništa. Neposredna demokracija naročito onda kada je traže građani. U prošlom sazivu Klub SDP-a imao je prijedlog i zahtjev za smanjenje broja potpisa sa 10 na 5, ovdje ni u naznakama stav vladajuće koalicije prema neposrednoj demokraciji. Croatia osiguranje, JANAF, Hrvatska elektroprivreda, Hrvatske željeznice i Hrvatska poštanska banka u kojoj se šapuće da se priprema za privatizaciju. Dakle, da li ovo što sam nabrojao ostaje u državnom vlasništvu ili se dijeli i cijepa i segmentalno privatizira?

Politička odgovornost koja nije postojala, a značila je da bjegunci pred hrvatskim pravosuđem dobivaju plaću iz državnog proračuna, državni dužnosnici u Istražnom zatvoru i pritvoru dobivaju punu plaću iz državnog proračuna, da onima kojima je dokazan sukob interesa ostaju na funkcijama. I završavam, ni riječi u izbornom sustavu da li ćemo u ovom mandatu ozbiljno razmotriti promjenu izbornog sustava za Sabor? Da li ćemo ozbiljno promijeniti izborne jedinice? I pitam, hoće li ova nova Vlada smoći konačno snage nakon toliko bojkota u dva mandata Sabora da sredimo popis birača, da nemamo više birača nego živih ljudi u Hrvatskoj?

Počelo je. Izborna šarada je gotova. Birači su odlučili jednu nevjerodostojnu vlast zamijeniti novom. Izbori su ispunili očekivanja većine građana, novi su došli, stari su otišli s vlasti, a neki su po zaslugama čak i nestali iz parlamenta. Mi smo najavili da ćemo biti iznenađenje izbora i to smo potvrdili. Nismo naravno mislili da ćemo sebe iznenaditi, nego svoju konkurenciju, političku javnost i analitičare koji ionako jasno vide sve kad je gotovo. I nije to čudno jer "sova mudrosti uzlijeće u predvečerje", kako bi rekao Hegel. Mi samo nastojimo ostvariti ono što najavljujemo, obećanje za laburiste ima smisao, kao što ga ima i politika koja uvažava građane i njihove potrebe.

I novi premijer često je govorio u kampanji da se bori za povjerenje. Dobio ga je.

Pohvalili smo i nadahnut govor premijera jer je to zaslužio.

Novi sastav Sabora pokazao je da će laburisti biti izuzetno aktivni i fokusirani na obveze koje smo preuzeli. Povjerenje obvezuje i raditi ćemo odgovorno svoj posao u Saboru, često smo to ponavljali u kampanji, a sad konačno to možemo i pokazati.

U petak su donesene  i tri odluke. Poduprli smo odluku o promjeni teksta Deklaracije o pristupu Hrvatske Europskoj uniji jer bi se prema njoj referendum morao održati najkasnije 8. siječnja , poduprli smo i Prethodnu odluku o pristupanju RH  Europskoj uniji jer je ona nužnost za nastavak procesa i uvijet za raspisivanje referenduma , ali nismo poduprli Odluku o raspisivanju referenduma .

Nije nam sporno referendumsko pitanje nego datum održavanja, 22. siječnja. Smatramo da je u dodatnih  tri tjedna postojala i potreba i mogućnost da građani ove zemlje dobe što više kvalitetnih i istinitih informacija, ne samo o sadržaju Pristupnog ugovora nego i o sadržaju pojedinih poglavlja. Željelji smo da konačna odluka o eventualnom ulasku  Hrvatske u EU  bude odluka većine građana. Ne većine onih koji će izaći na referendum nego većine s pravom glasa.

Uostalom, i iz redova Kukuriku koalicije najavljivali su referendum za veljaču.

I ne samo to, u programu Vlade koji je Saboru predstavio Milanović piše:

“Najkasnije u veljači 2012. provest ćemo referendum o članstvu Hrvatske u Europskoj uniji. Vlada će nedvosmisleno pozvati hrvatske građane da izađu na referendum i izjasne se za članstvo Hrvatske u Europskoj uniji, te tako potvrde i podrže proeuropsku politiku i programe.”

I što se to promjenilo u ovih par dana? Neka mi ne bude zamjereno ali izraziti ću sumnju  u namjeru  ili želju  vladajuće koalicije da održavanjem referendu a već 22. siječnja žele što manji odaziv  glasaća .

Laburisti smatraju da na referendum treba izaći signifikanta većina,  možda i 7o% građana,  te da građani doista trebaju biti bolje informirani od onoga što su čuli kroz agitpropovsku medijsku lakirovku prethodne Vlade. Nudili su nam Europsku uniju kao Potemkinovo selo, a s druge strane razumni i odgovorni stavovi, poput onih predsjednika Josipovića, ukazivali su na ozbiljnost i respekt prema odluci koju trebamo donijeti, svjesni što možemo i što ne možemo očekivati. Što će nam ispunjenje predsjednikove nade da će podrška ulasku biti možda i 70% ako je na referendum izašla trećina građana ili u najboljem slučaju 50%!? Europska unija nije naravno Potemkinovo selo, ona je sredstvo i način da Hrvatska pokaže sposobnosti i ostvari mogućnosti unutar zajednice s kojom dijeli proklamirane vrijednosti i standarde - civilizacijske, političke, pravne i sigurnosne, kulturne i, last but not least,  gospodarske interese. S druge strane, problemi koji potresaju Europsku uniju nisu zanemarivi, građani moraju dobro razumijeti o čemu odlučuju i biti posve svjesni svoje odluke i trenutka u kojem ju donosimo.

Referendum je preozbiljna stvar da bi se s njim bavili samo političari. Dovoljno je vidjeti primjer Grčke koja se sjetila građana i referenduma tek kada je gorilo na ulicama Atene.  Zakon po kojem nije važno koliko će građana izaći na referendum je naravno loš zakon i služi upravo tome da pokaže unaprijed jasno nepovjerenje prema građanima, da političarima omogući jednostavno kalkuliranje.

Ne veselimo se pogreškama nove parlamentarne većine , dapače, želimo da rade u interesu društva, zato ćemo i dalje inzistirati na poštovanju i jačanju neposredne demokracije, jer to bi doista bila promjena koju očekujemo. Nije samo važan ishod referenduma nego i vrijeme i način provođenja. Građani nisu ovce, oni moraju do kraja stajati iza «milenijskog projekta», ulazak u europu jest ulazak svih građana Republike Hrvatske, oni nosioci i korisnici milenijskog projekta, a Vlada ga samo provodi na opću korist.

Brzina je važna u djelovanju nove Vlade, ali ona u slučaju referenduma nije potrebna. Oprez u vožnji gospodo, ceste su skliske!

 

Za 22. prosinca zakazana je konstituirajuća sjednica Sabora. Što mislite , koliko radnih tjela s koliko članova, uključivo funkcije predsjednika i pet potpredsjednika treba izabrati da bi Sabor bio do kraja konstituiran? Kako se vrši ta podjela između vladajućih i oporbe, po kojim kriterijima? I može li se održati konstituirajuća sjednica Sabora ako se vladajući i oporba prije toga ne dogovore  o kriterijima podjele? Ovo su  pitanja odgovor onima koji su me pitali što i zašto se sastajemo s HDZ-om i ostalim oporbenim  strankama.

Namjerno pričekah tjedan dana od dana parlamentarnih izbora bez svoga bloga.

Pustio sam da se emocije slegnu, da razni komentatori i analitičari pronađu razloge „izbornog čuda“ ...iznenađenja izbora“ ... Pustio sam da i naši članovi, ogranci , podružnice, povjerenici,  volonteri... uživaju u rezultatima izbora Laburista.

Priznajem, i sam sam sebi uzeo  dan-dva odmora.

Da smo mnoge iznenadili, jesmo.

Da smo mogli i više, jesmo.

Da imamo razloga biti zadovoljni, imamo.

Čime? Ovim rezultatima:

(broj važećih listića=broj naših glasova=naš postotak)

1.      235.217 = 18.059 = 7.68

2.      245.143 = 14.161 = 5.78

3.      229.310 = 23.200 = 10.12

4.      206.278 = 7.008 = 3,40

5.      212.371 = 4.695 = 2.21

6.      214.334 = 12.591 = 5.87

7.      261.423 = 16.315 = 6.24

8.      233.733 = 13.375 = 5.72

9.      245.868 = 5.999 = 2.44

10.  248.887 = 6.382 = 2.56

UKUPNO : 2.332.604 = 121.785 = 5,22

Sjećate li se bar djelić kampanje? Oni su stranka jednokratnog pokušaja – govorili su pojedini lideri Kukuriku. Glasati za njih je bacanje glasova – vrištao je njihov „direktor“. Neke nacionalne televizije zovu u svoje  emisije ali uvjetuju da dođem samo ja, nikoga drugoga iz stranke ne žele.

I par dana prije izbora pojavljuju se razne ankete. U jednoj imamo anketnih 5, u drugoj 6 mandata. I onda , najvjerodostojna agencija“ objavi tri.  I to, kaže prezenter na jednoj TV, nestabilna.

Ta je agencija više šanse davala Kosorovim liberalima, Friščićevim seljacima, Srbovim pravašima nego nama. A nakon izbora nitko nije objasnio tako veliku anketnu pogrešku.

I ne moraju jer ja znam što su napravili. I zašto.

No, to je iza nas. Sada slijedi konstituiranje Sabora. A osim izbora predsjednika i pet potpredsjednika ( tri vladajući – dva oporbena) treba izabrati oko 45 radnih tijela, komisija, vijeća, izaslanstava.... s oko 500 članova. A pravilo uvijek do sada je bilo da se popuna tih tijela radi po slijedećim pravilima:

1.      U svim odborima – radnim tijelima ( njih 30) vladajući imaju večinu članova.

2.      Tamo gdje je predsjednik iz vladajućih, potpredsjednik je iz oporbe. Kod nekih tijela je propisano da predsjednik mora biti iz oporbenih redova.

3.      Klubovi zastupnika ( unutar vladajućih i unutar oporbenih – svaki za svoje) dogovorom popunjvaju kvote. Ako dogovora nema, Odbor za izbor i imenovanje šalje svoje prijedloge na plenarno zasjedanje .

4.      Nepisani je dogovor da svi glasaju za sve – oporba podržava vladajuće prijedloge i obrnuto.

5.      Prva radna tijela bez kojih  se sabor ne može do kraja konstituirati (osim izbora predsjednika) su Mandatno-imunitetno povjerenstvo, Odbor za izbor ,imenovanja i upravne poslove .

6.      Ako doista Kukuriku predloži nova ministarstva, to mora učiniti prijedlogom izmjena zakona o ustroju  vlade i djelokurugu ministrstva. A da bi se o njemu provela rasprava svoja mišljenje  moraju dati matični odbori: odbor za zakonodavstvo i odbor za Ustav, poslovnik  i politički sustav. To pak znači da i njih treba izabrati prije glasovanja o povjerenju Vladi.

A postoji li mogućnost da se svi ovi dogovori postignu do 20. prosinca kada bi se , kako čujem mogla održati konstituirajuća sjednica Sabora? Teško. Zašto? Zato što u ovom trenutku nije poznato tko u Saboru čini parlamentarnu većinu a tko oporbu.

Izvjesno je tek ovo: Kukuriku ima 80 mandata + 1  manjinski = 81 i oni su do sada barem sudeći po javnim izjavama, parlamentarna većina.

U oporbi, javno deklarirano su:

   HDZ  44 + 3 dijaspore  = 47

   Hrvatski laburisti = 6

Kamo će se okrenuti HDSSB (6), Ivan Grubišić (2) , HSS (1), HSP AS (1)  SDSS (3)  i još 4 manjinska zastupnika za sada mi nije poznato. Za SDSS i manjince je za pretpostaviti da će se prikrpati vladajućima. A možda Frišćić, Grubišić i Tomašička osnuju zajednički klub zastupnika.

A to je bitno kako bi se čim prije znalo tko sudjeljuje u popuni radnih tijela iz čije kvote.

Što se mene tiće, nitko tko glasa ZA povjerenje vladi ne može  se svrstavati u oporbu.

U utorak bi trebali znati puno više. Tada bi se trebali po prvi puta sastati predstvanici svih izabranih u Sabor.

Ovih deset točaka imaju dvojaku funkciju. S jedne strane one predstavljaju teme kroz koje ćemo nastojati realizirati svoj politički program u Hrvatskom saboru, dakle one su sadržaj našeg budućeg parlamentarnog rada, a s druge predstavljaju preduvjet za suradnju s budućem vlašću. Te su dvije funkcije životno povezane. Sadržaj naših političkih nastojanja uobličen je Osnivačkom deklaracijom stranke, dakle razlogom zbog kojeg smo se odlučili ući u političku arenu kao nezavisna politička snaga, a detaljiziran Programom stranke. Niti od jednog od tih dokumenata ne možemo niti ne želimo odustati, pa su oni, po logici stvari i preduvjet buduće političke suradnje u Saboru. Deset točaka okosnice naš parlamentarnog djelovanja su:

 

1.     Neposredna demokracija

1.1. Zalažemo se za promjenu Ustava i Zakona o referendumu i to tako da se potreban broj potpisa za građanski referendum sa sadašnjih 10% birača snizi na najviše 5% birača.

1.2. Želimo utvrditi obvezu održavanja referenduma za svaku ustavnu promjenu. Promjena Ustava preozbiljan je i dalekosežan posao, koji se ne može dati u ruke samo političkoj eliti.

1.3. Želimo utvrditi obveza odlučivanja referendumom o svim pitanjima od strateške važnosti za Republiku Hrv atsku i njene građane, a koja nisu utvrđena Ustavom.

2.     Zabrana privatizacije društvenog bogatstva

2.1. Zalažemo se za zabranu daljnje privatizacije energetskog sektora (HEP i prijenosna mreža).

2.2. Predložit ćemo zakonsku zaštitu od privatizacije i prodaje prirodnih resursa zemlje, voda, morske obale, šuma, državng poljoprivrednog zemljišta, kao i infrastrukturnih objekata u vlasništvu države, bez obzira na eventualna protivljenja iz inozemstva.

2.3. Zahtijevamo da se zaustavi svaka daljnja privatizacija dok se ne izradi potpuni i vjerodostojni popis državne imovine i ne utvrde strateški pravci razvoja i područja privatizacije u toj strategiji.

3.     Politička odgovornost i kodeks ponašanja političara

3.1. Tražimo da se dogovoriti i obznaniti kodeks ponašanja političara i obveza stranaka da sankcioniraju vlastite imenovane dužnosnike u slučaju početka kaznenog postupka protiv njih ili utvrđenog sukoba interesa.

3.2. Tražimo da se političke stranke javno obvežu da izabrane dužnosnike pozovu na ostavku u slučaju početka kaznenog postupka protiv njih ili utvrđenog sukoba interesa.

4.     Popisi birača i birački sustav

4.1. Predložit ćemo da se odmah, a najkasnije u roku za sljedeće lokalne izbore, srede popise birača i zakoni povezane s izborima. To se prije svega odnosi na zakonske propise koji reguliraju prebivalište, na uređenje izbornih jedinica u skladu s Ustavom i zdravim razumom, kao i na zakonske propise koji reguliraju sam način izbora i izborni sustav.

4.2. Predlažemo izradu sustava izbora koji će omogućiti da građani biraju osobe, a ne stranačke liste. Takvi sustavi postoje u našem susjedstvu i Europi i učinkovito spriječavaju upravo ono što predstavlja najveće zlo hrvatskog političkog (ali ne samo političkog) života – partitokraciju i vladavinu političkih elita koje su odgovorne svakom a ne svojim biračima.

5.     Lokalna i regionalna samouprava

5.1. Uvjereni smo da je neophodno omogućiti građanima da na referendumu odluče o postojanju ili ukidanju jedinica lokalne samouprave uz preuzimanje obveze (također referendumom) financiranja te jedinice. Nema nikakvog smisla da postoji lokalna i regionalna samouprava o čijem  osnivanju i ukidanju odlučuje netko drugi. To negira suštinu pojma samouprave.

5.2. Tražimo uvođenje koncepta financijske samodostatnosti jedinice lokalne i regionalne samouprave kao temeljnog (ili jedinog) kriterija.

5.3. Predlažemo da se u najskorijem roku udjel decentraliziranih sredstava poveća barem na razinu europskog prosjeka.

6.     Mirovine

6.1. Sva osobna primanja koja nisu rezultat uplata u mirovinski fond planiramo izdvojiti iz sustava mirovina i prenijeti u obveze općeg proračuna. Državna vlast nema pravo na teret životne štednje (a mirovina bi to trebala biti) dodati i privilegije koje dijeli iz pravednih ili manje pravednih razloga. Za plaćanje privilegija bilo koje vrste, svih za koje se nije uplaćivalo u mirovinski fond, država mora naći druge izvore financiranja.

6.2. Protivimo se bilo kojem načinu smanjivanja doprinose za mirovinsko (i zdravstveno) osiguranje, jer se time narušava sustav generacijske solidarnosti i dovodi u pitanje ionako mizeran status prosječnih umirovljenika.

6.3. Želimo prosječnu mirovinu u roku od dvije godine podignuti na razinu najmanje 50% prosječne plaće.

7.     Javno-privatno partnerstvo, koncesije

7.1. Javno-privatnim partnerstvom ne mogu se graditi školski i zdravstveni objekti,  jer za to sasvim sigurno nema opravdanog razloga, a ni na koji način ne može biti isplativo. Cijeli model JPP treba podvrgnuti ozbiljnoj analizi isplativosti.

7.2. Koncesije se mogu odobravati samo na objekte koje je koncesionar spreman izgraditi, ne na postojeće objekte.

7.3. Tražimo preispitivanje svih postojećih koncesija, posebno za visokoprofitne djelatnosti koje bi središnja država, odnosno lokalna i regionalna samouprava, mogla obavljati sama.  

8.     Javna uprava i njena funkcionalnost

8.1. Javna uprava po definiciji je servis građanima i zadaća joj je olakšati građanima život, ne zagorčati ga. Zahtijevamo da se javna uprava na svim razinama organizira tako da se građanin uvijek obraća samo na jedno mjesto, na tom mjestu iskazuje svoju potrebu za uslugom i daje svoj OIB. Sve ostalo, sva interna komunikacija, potvrde, uvjerenja, kopije dokumenata i slično, posao su javne uprave. Umjesto da građanin kruži šalterima šalteri trebaju međusobno komunicirati.

9.     Zaštita radničkih prava

9.1. Neplaćanje rada izrijekom ćemo označiti kao kazneno djelo prevare, zajedno s neplaćanjem obveznih doprinosa.

9.2.  Namjeravamo podići neoporezivi dio plaće na razinu minimalne plaće, a u primjerenom roku minimalnu plaću na 80% prosječne, te definirati minimalne plaće po granama.

9.3. Tražimo osnivanje radnih sudova (ili radnih odjela postojećih sudova) odmah u najvećim gradovima i u primjerenom roku u svim regionalnih središtima. Radnim sudovima treba propisati hitnost postupka.

9.4. U Sabor u ćemo ponoviti zahtjev za uvođenje  obveze sklapanja kolektivnih ugovora, u skladu s međunarodnim konvencijama a rad noću, nedjeljom, blagdanom i prekovremeni može se uvoditi samo ako je to regulirano kolektivnim ugovorom kojim je utvrđeno i povećanje plaće za taj rad kao i izmjenjivost radnika  odnosno ograničenje takvog rada.

9.5. Zahtijevamo da se, u skladu s najboljim europskim iskustvima, počne uvoditi elemente fleksisigurnosti i izradi plan sveobuhvatnog poboljšanja fleksibilnosti radne snage u Hrvatskoj.

10.                        Porezi i imovina

10.1. Tražimo da se reorganizira i redefinira rad Porezne uprave i da ju se obveže da prati razmjer porasta vrijednosti imovine poreznog obveznika i prethodno plaćenog poreza. Imovinu stečenu od sredstava za koje nema dokaza da su prošli kroz porezni sustav ili nema dokaza porijekla treba brzim i pravičnim postupkom oduzeti kao nezakonito stečenu.

10.2. Smatramo da je potrebno uvesti porez na kapitalnu dobit, posebice na financijske transakcije, te porez na aktivu i ekstra profit banaka, a istovremeno osloboditi reinvestiranu dobit bilo kakvih poreznih nameta. Oporezivanje dobiti također se mora vršiti progresivnim stopama, najmanje tri.

10.3. Radi ostvarenja društvene pravednosti tražimo da se smanje najniže stope poreza na

dohodak i poveća progresivnosti kod viših primanja.

10.4. Predlažemo  osnivanje jake nacionalne banke (ili dokapitaliziranje postojeće) polozima

središnje i lokalne države i državnih poduzeća.

10.5. Zahtijevamo ukidanje devizne klauzule izmjenom Zakona o obveznim odnosima i

utvrđivanje obveze HNB da vodi računa o financijskoj samostalnosti i stabilnosti države, ne o

paritetu tečaja i zaštiti pozicije uvoznika.