Hoće li doista HDZ spriječiti referendum?

 ******************

Koliko HDZ-ova vlast ne podnosi svoj narod dokazuje još jedan ispad vlastodržaca koji su nakanili zbog tobožnjih tehničkih nepravilnosti onemogućiti raspisivanje referenduma o Vladinom pokušaju pretvaranja radnika u robove. Razlozi koje gospoda Mlakar i Karamarko – prema navodima medija – navode kao razlog za rušenje prvoga referenduma u samostalnoj Hrvatski primjer je političkoga beščašća kakvo ne pamte mnogo rigidniji režimi od trenutno vladajućeg u lijepoj njihovoj.

Ministri, pod – dakako – patronatom premijerke Kosor, tvrde da je većina od 813.000 potpisa za referendum skupljena protuzakonito!?

Jedan od razloga zbog kojega vlast neće priznati legitimnu volju naroda je – navodi Mlakar – to što potpisi nisu skupljeni u vezanim knjigama!?

Pa, koji to, gospodo antiradnički ministri, zakon propisuje što su to uvezene knjige za prikupljanje potpisa za referendum? Trebaju li „knjige“ biti uvezene koncem ili mogu biti lijepljene? Ili, naravno, mogu biti složeni u registre, što se također smatra – knjigama?! Doista je sramotno na koje se načine vlast dovijava spriječiti građane Hrvatske u nepsorednoj demokraciji.

Sramotniji pak je zaključak da je 300 tisuća potpisa nevaljalo jer su prikupljeni izvan mjesta  prebivališta !? Je li isto pravilo vrijedilo i za prikupljanje potpisa za predsjeničku kandidaturu? Ili, neka odgovore Mlakar i Karamarko: „Zar tih 300 tisuća ljudi (ako je istina to što tvrde ministri) nisu hrvatski građani?“ Zar nije najvažnije da je tih 300 tisuća ljudi izrazilo svoje mišljenje te zatražilo – vidi ti velikoga grijeha – referendum u primjerice u Zagrebu a ne u Čakovcu!?

 Karamarko kaže da je 90.000 potpisa upisani istim rukopisom. Što, naravno, nije istina. Nemoguće je da jedan čovjek ispiše 90.000 imena s pripadajućim JMBG-om. Riječ je, naravno, o podacima koje su aktivisti ispisivali umjesto potpisnika. Zašto? Pa zato što su ih – uglavnom stariji građani RH – to zamolili. Ili zato što nisu imali naočale ili zato što im je bilo teško pisati. Zar vlast smatra uslužnost aktivista prijevarom?!

Ma, radnici, umirovljenici, studenti, poljoprivrednici, svi vi koji živite od svojega rada; jasno je kuda to smjera vlast. Ona vas se boji. Vlast ne uvažava vašu najlegitimniju volju i pod svaku cijenu nastoji izbjeći referendum jer dobro zna da je 813.000 ljudi diglo glas protiv antiradničke politike Vlade RH te da bi na referendum izašlo ne 800 tisuća već – sigurni smo – više od milijun ako ne i dva milijuna sve nezadovoljnijih građana.

Kada se već Mlakar i Karamarko – na čelu s J. Kosor – tobože drže zakona kao pijani plota (ali samo u slučaju radničkih prava i referenduma), zbog čega ne preispituju, recimo, neke druge slučajeve evidetnog, posvjedočenog falsificiranja?! Kojeg? Ivo Sanader je došao na čelo HDZ-a – tvrde saborski zastupnici – krađom glasova. A to znači da je postao premijer zahvaljujući krađi. Nije li onda upitna i čitava Sanaderova Vlada? Pa i postavljanje J. Kosor na čelo HDZ-a – bez glasovanja i procedure – šamar je demokraciji.

Ali, što može vlast, ili privilegirani političari, ne može narod. On se mora iglom i koncem uvezati ili priljepiti za premijerkine i floskule ministra koji čine sve ne bi li spriječili demokraciju u Hrvatskoj.

I, hoće li doista HDZ spriječiti referendum?

Neće. Održati će se bez obzira zabrani li ga vlast ili ne zabrani. Ako ga zabrani, biti će to ulični, žestoki referendum kojemu vlastodršsci neće moći nauditi smicalicama. Hrvatski laburisti – Stranka rada najoštrije osuđuju pokušaje gušenja demokracije te sprečavanje održavanja referendum te obećaju da će biti – kada  zatreba – na čelu kolone nezadovoljnika.

Dragutin Lesar, predsjednik

Ranih devedesetih , kao predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske imao sam priliku primati i razgovarati s velikim brojem delegacija sindikata iz država-članica EU, euorpskih i svjetskih sindikalnih federacija. U najavi svojih dolazaka neki od njih nznačavali su da će imati svoje prevoditelje na „srpsko-hrvatski jezik". Kao gost prisustvovao sam mnogim kongresima sindikata diljem Europe ali i međunarodnim sindikalnim skupovima koje su organizirali neki nacionalni sindikati. U ljubazno sročenim pozivima i programima pisalo je da je „osigurani prijevod na hrvatsko-srpski jezik". I naravno da su prevoditelji uvijek govorili srpski. Zbog moje upornosti da im objansim da takav jezik ne postoji zaradio sam etiketu nacionaliste. To moje inzistiranje na hrvastkom jeziku najviše su mi zamjerali kolege iz Austrije i Njemačke.

Svega ovoga sjetio sam se kada su prije nekoliko mjeseci tri članice EU parlamenta podnjele službenu inicijativu da se u EU institucijama ne uvodi hrvatski jezik kao službeni jezik Unije uz obrazloženje da je jezik kojim se govori u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji jedan te isti jezik i da se uvođenjem toga „zajedničkog" jezika može puno uštedjeti. U našoj je javnosti ta inicijativa bila predmet rasprave dan ili dva i na to se zaboravilo. Primjetio sam da se ni tada nije pisalo-govorilo o tome da se zapravo radi o pokušaju prenošenja prakse suda u Haagu na kojemu se koristi takozvani CBS jezik. CBS je kratica od Croatia, Bosnia ,Serbia. Neki ga pišu i kao SBC, vljda zato da bi bio što bliži onom srpsko-hrvatskom .

I na taj CBS ili srpsko-hrvatski jezik podsjetio me je jedan građanin Hrvatske, nazovimo ga Marko, koji mi je poslao vrlo zanimljive poruke.

U prvoj poruci me upozorava da SANU ponovno vodi intezivnu kampanju na internetu u kojoj dokazuje da hrvatski jezik ne postoji. Evo što on o tome piše:

„PITANJE ZA SVE RELEVANTNE INSTITUCIJE I MEDIJE, ŠTO ČINITE DA TRAJNO
OSIGURATE HRVATSKI JEZIČNI A SAMIM TIME I KULTURNI IDENTITET NAŠEGA NARODA ??? MOŽEMO LI SE VRATITI NA JEZIČNU NORMU IZ HRVATSKO-UGARSKE NAGODBE http://www.unizd.hr/Portals/3/nastavni_materijali/Hrvatsko-ugarska%20nagodba.doc.

PA TIME TRAJNO UDALJITI I OSIGURATI NAŠ JEZIK I KULTURU ?

Velikosrpska politika koju provodi "SANU" (Srpska Akademija Nauka i
Umetnosti) preko svojih vijernih pristaša u vašemu tisku promiče se u
najljepšem svijetlu, riječ je o vašoj promidžbenoj kampanji kojom
promovirate promicateljicu te velikosrpske politike u Hrvatskoj,
"Snježani Kordić" koja iznosi javno putem medija političke ideje o
velikosrpskom kulturno-političkom prostoru preko jezika. Jezična
dominacija Srbije znači kulturno-identitetsko natkrivanje Hrvata
SRPSTVOM kako bi cijeli svijet znao samo za srpstvo a što pak daje
legitimitet velikosrpskom političkom programu koji se nije odrekao
velikosrpskoga programa.

POGLEDAJTE VELIKOSRPSKI JEZIČNI PROGRAM SRPSKE AKADEMIJE SANU I SRPSKE LINGVISTIKE koji provodi prosrpska jezikoslovka Snježana Kordić
prikazujući ga malo u drugom svijetlu kako bi ga Hrvati lakše
probavili ali sa istim stavovima i ciljem, a to je ovladati hrvatskim
jezičnim prostorom te tako kulturno-politički dominirati poput Engleza u KOMONVELTU .
http://kovceg.tripod.com/kroatisti_politlingvisti.htm
http://kovceg.tripod.com/mk_srpski_i_varijante.htm
http://kovceg.tripod.com/pm_identitet_i_preimenovanje.htm
http://kovceg.tripod.com/kasicev_recnik.htm
http://kovceg.tripod.com/pm_mihailovic.htm
http://govori.tripod.com/index.htm
http://govori.tripod.com/srbi_svi_i_svuda_bez_hrvata.htm

Moram priznati da mi je prvo veoma interesantan bio tekst Hrvatsko-ugarske nagodbe.

I vrag ti po SANU. Neka oni pišu što hoće, pomislih.

Ali, Marko piše i dalje.

„Na Wikipediju na engleskom jeziku u zadnjih 6 mjeseci prijavila se skupina od dvadesetak amatera suradnika iz Srbije i R.S.BiH koji prepravljaju sve hrvatske članke na toj najčitanijoj svijetskoj elektroničkoj enciklopediji pri čemu brišu sve što upučuje na neovisnost hrvatskoga jezika i hrvatske kulture a hrvtski jezik pripisuju srpsko-hrvatskom. samo u ova četiri primjera; "Slavic Languages", "South Slavic languages", Croatian language" i Croatian gramar" vidi se smišljena namjera i organiziran nastup tih zlonamjernika. Brisanje iz tablica hrvatskoga jezika kao posebno prikazanog i ubacivanje serbocroatian bezdušno je lažiranje jer to nije ni ime a ni tekst našega jezika-ali nam se pripisuje pred cijelokupnim govornim područjem engleskoga kako bi amerikanci, kanađani, australci, englezi pomislili da je to ipak jedan isti jezik. Ova politika je temelj velikosrpskog imperijalističkog programa još od doba njegovoga nastanka za vrijeme Vuka Karadžića. Što možete poduzeti da sp riječimo ovu velikosrpsku propagandu ?

Napomenuo bi Vam da je iz Biškupićevoga ministarstva novcem hrvatskih
poreznih obveznika financirana Kordićka kojoj su srbijanski mentori
diktirali što treba pisati !
http://www.forum.hr/showthread.php?s=eb1f24329f0f741c0365083b833badfd&t=570519

Djela koja radi skupina srbijanskih suradnika:

1.brisanje hrvatske gramatike te preusmjeravanje stranice na
srpsko-hrvatsku
http://en.wikipedia.org/w/index.php?title=Croatian_grammar&redirect=no

2.brisanje hrvatskoga kao posebnoga jezika u tablici i svrstavanje pod
neregistrirani i nepostoječi srpsko-hrvatski;
http://en.wikipedia.org/wiki/South_Slavic_languages
http://en.wikipedia.org/wiki/Talk:South_Slavic_languages

3.također se je dogodilo brisanje hrvatskoga kao posebnoga jezika u
tablici na ovoj stranici te je svrstan pod srpskohrvatski;
http://en.wikipedia.org/wiki/Slavic_languages

Na kraju Marko napominje da je ovaj rat protiv hrvatskog jezika na wikipediji započeo prije šest mjesci i daje popis suradnika en. wikipedije koji brišu i prepravljaju sve što se tiće hrvatskog jezika. Moram li napomenuti kako je wikipedija izvor informacija i učenja gotovo pa cjelokupne internet populacije?

Kada sam u Sabor, u ime Hrvatskih laburista – Stranke rada uputio Prijedlog zakona o javnoj uporabi hrvatskog jezika napisao sam i slijedeće: Ako narodu želite oduzeti identitet, oduzmite mu jezik. Jezik je pitanje identiteta ali i suvereniteta.

Ako ovo ne razumjete još jednom pročitajte tekst Hrvatsko-ugarske nagodbe.

Najprije su mediji stidljivo a potom uporno i sve agresivnije pisali da u Hrvatskoj vlada antipoduzetnička klima.  Tako je i jedan  tjedni list tražio od mene odgovore na pitanja zašto je  kod nas postoji strah od kapitalizma. . Nisu me pitali jeli to istina, slažem li se s tvom tvrdnjom nego direktno u glavu, zašto je to tako.

U svojim sam odgovorima napisao da to nije istina i da  je očito da netko nekome ili za nešto priprema teren.  Kupih te novine u petak ali nema ničega.Evo djelova moga odgovora:

„Postoji mali problem. Ja naime NE mislim da postoji strah od kapitalizma. Tu tezu pokušavaju u posljednje vrijeme agresivno nametnuti "čuvari" neoliberalizma.

Najprije se tvrdi da postiji strah od bogaćenja pojedinaca, pa onda se pronađe strah od kapitalizma i na kraju se tvrdi da u Hrvatskoj jača antipoduzetnička klima.  

A sve ima jedan cilj : spriječiti bilo kakvu raspravu o društvenopj odgovornosti (vlasnika) kapitala, društvenoj pravednosti i solidarnosti. I stvarati uvjete za okruženje u kojemu će ekstra profit iznositi 2 kune na jednu kunu isplaćene plaće. Sada iznosi kunu i 16 lipa. Dakle, strah od kapitalizma ne postoji. Ali postoji NEZADOVOLJSTVO . Sve veće

Nezadovoljstvo zaposlenih, nezaposlenih, umirovljenika i poduzetnika. Čime?

Prvo: korupcijom. Ljudi dnevno svjedoče korupcijskim aferama na najvišem nivou. Ministri, bivši premijer, direktori državnih poduzeća ... Poduzetnici svjedoče da se bez mita ne može dobiti posao s državom ili javnim sektorom. Nakon toga treba dati mito da bi se odrađeni posao ili usluga platila! U pravilnost i  transparentnost  javne nabave nitko ne vjeruje. Vladajuće stranke izvlaće novac iz javnih tvrtki za svoje potrebe.

Drugo: neprvadom. Društvenom nepravdom.  "Poduzetnic" koji su od države za vrijeme Tuđmana dobili tvornice , otpustili radnike, preprodali imovinu kreiraju pravila igre društvene pravednosti. Mirovinskom reformom 1998, nova neprvada - dulje radiš - manja mirovina. Drugi mirovinski stup - treća nepravda.Povlaštenih 180.000 umirovljenika - četvrta nepravda. Zamrzavanje mirovina do kraja 2010 - peta nepravda. Socijalna politika i prava pojedinaca ne vode se prema obiteljskom statusu nego prema statusu pojedinca - neki primaju veće potpore od prosjećene plaće a da nemaju ni jedan dan radnog staža. Poslodavci sve više izbjegavaju Kolektivne ugovore - strah i nesigurnost zaposlenih. Neisplata plaća se u Hrvatskoj ne sankcionira. Neplaćanje doprinosa za radnike postalo je poželjno ponašanje. Iako je Zakon o radu dobar, zaposleni od toga nemaju koristi  zbog izostanka nadzora (inspekcija) i dugotrajnost radnog sudovanja Više od 85% radnika ima ugovore na određeno. Oko 85 000 radnika radi a ne prima plaću. Oko 150 000 radnika radi neprijavljeni. Oko 300.000 radnika prijavljeno je na minimalnu plaću a razliku dobivaju ispod stola. Velikim poreznim dužnicima država odobrava prolongate a malima blokira račune. Poduzetnici ne mogu naplatiti svoja potraživanja, posebno od stranih investitora. Državi je bitno da su im platili PDV na fakture. 

Treće :izokrenutim sustavom društvenih vrijednosti. Rad i  poštenje ne vrijedi ništa.

Četvrto: političkom neodgovornošću političke elite. U Hrvatskoj do sada nitko nije snosio političku odgovornost za  postupanje koje je društveno neprihvatljivo, za sukob interesa, za krive poliktičke odluke, za javno laganje. Političke stranke odruču se svojih samo ako i kada su presuđeni.

Peto: izostankom neposredne demokracije. Bez referenduma u NATO,  ZERP... sporazum o arbitraži sa Slovenijom....ustane promjene .....

Šesto: ljudi su počeli shvaćati da je Hrvatska izgubila financijski , gospodarski i energetski suverenitet.

Ima toga još ali i ovo je dovoljno.

Ako pak već inzistirate na strahu onda ja kažem: Da, ljudi se oprvadano  boje neoliberalnog kapitalizma. Nazivaju ga "divlji kapitalizam" Između "divljeg kapitalizma" i robovlasništva mala je razlika.

I još nešto. Od ranih šesdestih prošlog stoljeća na rad u kapitalizam otišlo je oko 18% radno aktivnog stanovništva Hrvatske. Oni koji su se vratili doma jako dobro znaju razliku kapitalizma tamo i ovog ovdje. Hrvati se dakle s kapitalizmom nisu susreli devedesetih.“

I onda krajem tjedna čujem gospodina Kuštraka, čelnog čovjeka HUP-a kako tvrdi da u Hrvatskoj vlada antipoduzetnička klima. To je to. HUP je danima pripremao teren Kuštraku.

Zašto HUP ide u medijsku ofenzivu?

Treba spriječiti svaku raspravu o eventualnom uvođenju popreza na kapitalnu dobit, dividendu i imovinu  te oporezivanje bankarske aktive.  Treba stvoriti ozračje  nepodobnosti svake rasprave na tu temu.

Antipoduzetnička klima.... trebamo dobro analizirati... moramo imati simulacije... moramo biti veoma oprezni.... moramo paziti da kapital ne počne bježati iz zemlje .... sve će se to prebaciti na građane....

Kada su prošle godine uvodili hadezarinu na plaće i mirovine, zamrzavali mirovine i povećavali PDV nisu trebale studije, procjene, analize. Sve je bilo gotovo za dva dana. Uz suglasnost HUP-a !

 

Ovih sam dana primio dosta upita zašto se ja i Hrvatski laburisti ne oglasimo o rebalansu državnog proračuna ? Zašto se ne oglasimo o smanjenju plaća korisnika državnog proračuna? Što mislimo o mirovinskoj reformi? Kakav stav imamo o aferi Hypo? Zašto ne komentiramo najavu Vilima Ribića da će osnovati radničku stranku ? O najavi uvođenja poreza bankama?

Neki su mislili da je razlog tome sezona odmora. I naravno, prevarili su se.

O rebalansu proračuna.

Koliko ja znam rebalans se još uvijek piše. Čak nije ni na dnevnom redu današnje sjednice Vlade ( četvrtak, 19. kolovoza). Istina, taj nenapisani rebalans komentirali su svi oporbeni lideri i dolideri iz kokodak koalicije. Ali ja nisam vidoviti Milan. I ne želim komentirati nešto što nisam pročitao. Sada samo mogu komentirati najavu da će se rebalan u Saboru raspraviti na izvanrednoj sjednici. Kažu neki 25. ili 26. kolovoza. Redovno zasjedanje započinje 15. rujna. Zašto izvanredno zasjedanje? Što se dobiva s rebalansom 15 dana ranije ? I ako u njemu budu najavljivani bolni rezovi, takav rebalans traži i promjene podosta zakona. Najprije promjene zakona pa tek onda može rebalans.

Jedini razlog „izvanrednosti" je sijanje straha. Treba narod zaplašiti. Biti će još gore ako se pobunite. Ako štrajkate. Ako demonstrirate ili protestirate. Kada strah postane nepodnošljiv pretvori se u bunt, revolt, pobunu.

O smanjenju plaća.

To ćemo komentirati samo ako i kada takav prijedlog dođe pred nas u Sabor. I sačekati ćemo reakciju sindikata. Odnosno njihov dogovor s Vladom. I kada nas oni službeno obavjeste o svome stavu.

O mirovinskoj reformi.

O tome smo se prvi očitovali, još 30 srpnja.. Ali, zbog djelovanja nekih čudnih sila, gotovo da nitko nije objavi naše reagiranje. Pogledajte http://www.laburisti.com/modules/news/article.php?storyid=182

O aferi „Hypo"

Ova afera ima puno zajedničkog sa aferom „Daimler". I jedna i druga uvežene su u Hrvatsku iz članice EU. I u jednoj i u drugoj ZNA SE tko je davao. NE ZNA se tko je primao. I jedna i druga završiti će u zaboravu i zastari.

A o „Daimleru"  smo se očitovali. Pogledajte:

http://www.laburisti.com/modules/news/article.php?storyid=26

A možda vas zanima kako parlamentarci Njemačke gledaju na izvoz korupcije iz Njemačke u Hrvatsku? Ne tako davno napisao sam:

„PS: prije nekih dva tjedna u Saboru je bila delegacija Bundestaga. Odbor Bundestaga za EU pitanja, tako nekako. U sklopu programa boravka u RH tražili su i razgovor s nama, članovima Nacionalnog vijeća za nadzor provedbe antikorupcijskog programa. Iako prvotno nisam planirao biti prisutan, otišao sam čuti što naši prijatelji Njemci imaju za pitati.
Najprije su nam održali lekciju o našoj obavezi u borbi protiv korupcije, onda rekli da je EU pogriješila u prebrzom prijemu Rumunjske i Bugarske i na kraju zaprijetili da više nikome neće progledati kroz prste.
Nisam mogao izdržati i ne priznati da doista imamo problem s korupcijom još od doba Turaka na ovim prostorima i ukazati na novi, jako opasan oblik korupcije u Hrvata, na takozvanu „uvoznu korupciju". I naveo dva primjera. Prvi je Hypo, koji već godinama, po riječima naših uskočkih istražitelja ne možemo rasčistiti jer jedna zemlja članica EU odbija surađivati.
Drugi primjer koji sam naveo bio je „Daimler" i zamolio kolege parlamentarce iz zemlje iz koje je i uvezena ta korupcija, a koja je također članica EU, da nam pomognu u otkrivanju primatelja mita . Dakle da i oni od njemačkih organa istrage i pravosuđa zatraže prosljeđivanje tih podataka u Hrvatsku.
U veoma nerovoznom odgovoru voditelj te delegacije mi je objasnio kako se u Njemačkoj parlament ne smije mješati u poslove istraga i da oni ne namjeravaju poduzeti ništa.
Tako dakle. Hrvatski se parlament mora boriti protiv korupcije, a njemački se ne smije mješati u korupciju. Naročito ako je podmićivanjem nekoga izvan Njemačke profitirala njihova industrija."

Cijeli tekst možete naći na http://drlesar.bloger.hr/post/uvozna-korupcija/2707483.aspx

O stranci Vilima Ribića.

Iako on ili oni tek razmišljaju o osnivanju stranke, mediji su to razumijeli kao gotovu stvar. A možda razmišlja ili razmišljaju kako si dići cijenu i dočekati da ih konačno netko pozove k sebi?

Bilo kako bilo, nama ta stranka ne može biti konkurent jer Vilim može osnovati samo liberalnu stranku. Njegovi stavovi više su liberalni nego radnički (laburistički).

O uvođenju poreza bankama.

Najkraće, najprije su uzeli umirovljenicima zamrzavanjem mirovina do kraja ove godine. Onda su uzeli radnicima uvođenjme hadezarine. Onda su uzeli općinama, gradovima i županijama promjenom stopa poreza na dohodak.

Tek sada sramežljivo „razmatraju" i mogućnost oporezivanja onih koji u najvećoj krizi ostvaruju najveće profite, banke. Tako to rade neoliberalni kapitalisti i njihovi poltroni u vlasti.

Vlada Republike Hrvatske u parlamentarnu je proceduru poslala Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju s konačnim prijedlogom zakona. Zakon se od 10. srpnja 1998. godine, kad je donesen, mijenjao 10 (deset puta), a na njega su se popikivali i drugi, ne samo Sabor, pa ga je i Ustavni sud proglasio neustavnim u ponekim odredbama. Najlakše se spotaknuti o umirovljenike. Oni su naučeni plaćati ceh pa će ga mirno plaćati i dalje. Većina promjena zakona rukovodila se upravo takvim postavkama, kad je gužva oderimo umirovljenike. Najmanja je šansa da će se oni pobuniti. A po logici stvari i najkraće će se buniti. I ove promjene koje Vlada sada predlaže tako su posložene. Obuhvaćaju pet ključnih stvari:

1. Izjednačavanje vremena odlaska u starosnu mirovinu muškaraca i žena (na 65 godina) u roku od deset godina.
2. Izjednačavanje vremena odlaska u prijevremenu mirovinu muškaraca i žena (na 60 godina) u roku od deset godina.
3. Povećano kažnjavanje odlaska u prijevremenu mirovinu (s 0,15% mirovine mjesečno na 0,34% mjesečno).
4. Nagrađivanje onih koji ostaju u sustavu osiguranja (plaćaju doprinose)  nakon 65. godine s istih 0,34% po mjesecu rada iznad 65. godine.
5. Uključivanje u mirovinski staž samo vremena za koje su plaćeni doprinosi.

Vlada tvrdi  ima jasne razloge ovakve promjene Zakona.

Prvi razlog je poštivanje odluke Ustavnog suda. Ustavni se sud brine o ravnopravnosti žena i muškaraca i određuje da i žene trebaju raditi do 65 godina života, kao i muškarci. Ustavni sud, a i hrvatska Vlada s njim, vrlo su ažurni u kažnjavanju Hrvatica i Hrvata. Inače, Ustavni se sud ne može domisliti da li se za referendum mora primijeniti prihvaćeni Ustav ili onaj koji više ne vrijedi. Ali u slučaju kad treba raditi 5 godina duže (ne u Ustavnom sudu, na sasvim drugačijim mjestima) onda Ustavni sud ima jasne stavove i Vlada ih vrlo ažurno pretvara u prijedlog Zakona. Očekuje se da će većina u Saboru jednako ažurno prihvatiti te prijedloge.

Ali ni jedni ni drugi nisu se sjetili mogućnosti uvođenja kategorija redovnih, prijevremenih i poslijevremenih mirovina koje bi ovisile i o godinama radnog staža a ne samo o godinama starosti.

 Ako već Ustavni sud inzistira na rodnoj jednakosti  Hrvatski laburisti – Stranka rada predlaže da onda uvedemo  redovne mirovine s 40 godina staža (prvi uvjet)  ili 65 godina života i minimalno 15 godina staža (drugi uvjet). 

Oni koji bi željeli u prijevremenu mirovinu mogli bi s 35 godina staža ali ne manje od 60 godina starosti i umanjenjem mirovine za 0,15% po mjesecu prijevremnog odlaska.

Oni  pak koji žele raditi i dulje od 40 godina staža ili 65 godina života a to im omogučava i već postojeći Zakon o radu,  neka rade. Čak što više, nagradimo ih za to povečanom poslijevremenom  mirovinom s 0,15 % po mjesecu  .

Drugi je razlog zabrinjavajući omjer broja osiguranika i broja umirovljenika, omjer koji više ne može osigurati isplaćivanje mirovina. Dva su pitanja u ovom dijelu razloga kojima se Vlada rukovodi. Jedno je zašto je i kako broj umirovljenika porastao kako je porastao. Pa valjda je svakom normalnom jasno da su u mirovinu dragovoljno išli samo oni kojima je Vlada (ova ili bilo koja bivša) osigurala lagodan život s povlaštenom mirovinom. Ostale su u mirovinu potjerali, opet briljantnim potezima raznih vlada tijekom pljačkaške privatizacije. Za oboje bi ceh trebali plaćati oni koji su pošteno čitav život radili i pošteno plaćali doprinose. Drugo je pitanje što je bilo s novcem koji se desetljećima uplaćivao u fondove, a sad ga nema. Dok je ulaz novca u taj fond bio velikodušan (jer nije omjer zaposlenih i umirovljenika uvijek bio ovakav) oni koji su fondom gospodarili nisu razmišljali o crnim danima. Umjesto ulaganja, novac se trošio kapom i šakom, i za poticaje, i za ceste i za vojske i za sve živo i neživo. I k tome, nezaposlene na burzi s 55 godina života brisali su iz evidncije i tjerali u prijevremenu mirovinu.  Danas je „mirovinski sustav neodrživ“. Valjda zato jer se više ne može pljačkati. Nema se što.

Treći je razlog što je sustav nepravedan pa ga Vlada želi napraviti pravednim. To bi mogla vrlo jednostavno, kad bi htjela.

 Pravedan sustav znači da se svakom osiguraniku izračuna koliko je uplatio i koliko sudjeluje u kolaču koji se naziva mirovinskim fondom. Taj udjel (npr. 1/1 000 000) mirovina je koju čovjek treba primati. Sve drugo (a sve drugo su privilegije koje se dodjeljuju odlukom politike i za što nitko umirovljenike nije ništa pitao) treba se platiti iz nekih drugih sredstava, ne iz mirovinskog fonda. Uključujući i mirovine političara i branitelja i akademika i rudara i policajaca i vojnika i svih drugih. Za to neka se vlast  dosjeti kako zna. A sa onog što su ljudi uplaćivali i štedjeli desetljećima neka makne prste.

Vlada ovim izmjenama i dopunama zakona kažnjava i nagrađuje buduće umirovljenike, i dalje raspolaže tuđim životima (jer novi obračuni više nisu obračuni visokih i niskih mirovina nego obračuni preživljavanja), i dalje kupuje tisuće novih automobila, i dalje se ne odriče ničeg osim onih zbog kojih su na Markovom trgu.

Vladi ne pada na pamet da penalizira poslodavce koji nisu platili doprinose ili su ih platili  na minimalne plaće pa nas sve prevarili. A radnici to saznaju tek kada pokušaju ostavriti pravo na mirovinu.

Za to vlada nema zakonske podloge i za to Vlada zakone ne može promijeniti?

Takve promjene, takvu Vladu i takav način gospodarenja životima Hrvatski laburisti – Stranka rada ne prihvaća  i nikad neće prihvatiti.

Od 1. lipnja na snazi je Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidncije o radnicima kojega je donio ministar gospodarstva, rada i poduzetništva a temeljem obaveze iz članka 4. Zakona o radu.

Radi se o veoma značajnom pravnom aktu provedbe Zakona o radu koji je usput budi rečeno, sukladan EU standardima radnog zakonodavstva.

Pa ipak, veliki broj naših kapitalista, predvođeni svojom udrugom poslodavaca javno protestira protiv nametanja obaveze da o radnicima vode evidenciju propisanu tim Pravilnikom. Idu tako daleko te tvrde da će morati zapošljavati nove službenike radi vođenja te evidencije.

U svim javnim nastupima svi oni su za ulazak Hrvatske u EU. Ali kada Hrvatska u svoj pravni sustav ugradi neko pravilo iz EU , e onda je to nepotrebno aministriranje, nepotrebna birokracija, nametanje novih obaveza... Koristeći svoje medije dižu pravu harangu protiv. Traje to već nekoliko dana. Ne posustaju.

Zbog čega galama protiv Pravilnika? Što je u pozadini?

Ovaj Pravilnik značajan je iz dva razloga.

Prvo, omogućava inspekciji rada naknadnu kontrolu noćnog i prekovremenog rada, rada nedjeljom, praznikom ili u dan kada se ne radi. Omogućava kontrolu fonda sati za svakog pojedinog radnika. A to pak znači da više neće biti tako lako moguće radnike tjerati da rade i po 230 sati a iskazivati fond od 182 odrađenih sati. Da će puno teže biti ne plaćati nedjeljni rad. Da će gotovo nemoguće biti radnike prijavljivati na pola radnog vremena a tjerati ih da rade i po 200 sati što je slučaj u gotovo svim trgovačkim lancima. Ili zapošljavati strance bez radnih dozvola. Produženje ugovora o radu na određeno i do desetak godina. Izbjegavati preraspodjelu radnog vremena. Manipuliranje s iskorištenim danima godišnjeg odmora.

Drugo, u slučaju radnog spora bilo pred arbitražom ili u sudskom postupku, radnik će puno lakše dokazivati trajanje radnog odnosa, plaćene ili neplaćene sate, prekovremeni i noćni rad, odrađene sate za preraspodjelu, iskorištene ili neiskorištene dane godišnjeg odmora i sve ostale činjenice koje su do sada bile teško dokazive bez evidncije o radnom vremenu.

U pozadini ove harange protiv Pravilnika nije dakle birokracija nego želja naših poslodavaca da i dalje neometano zakidaju radnike.

Nije im dovoljan ekstra profit od 1,16 kuna na jednu kunu isplaćene plaće koju ostvaruju, kako je to nedavno izračunao dr.sc. Slavko Kulić iz Ekonomskog instituta.

Tekst Pravilnika možete pogledati ovdje:

http://www.hup.hr/Upload/Pravna/NN%20Pravilnik%20o%20evidencijama.pdf

Prije nekoliko dana u medijima se pojavila informacija da je poduzetnik Ljubo Bušić dao 600.000 kuna mita HDZ-u a da bi dobio posao s HEP-om.

„Nas četvorica poduzetnika prikupili smo svaki po 150.000 kuna. To nije bilo mito za šefove HEP-a, nego smo tih 600.000 kuna dali za stranku, za HDZ - izjavio je, kako nam je neslužbeno potvrđeno iz više izvora, predsjednik Nadzornog odbora zagrebačke tvrtke Monting PIM Ljubo Bušić, tijekom formalnog ispitivanja u prostorijama USKOK-a sredinom prošlog mjeseca. To priznanje da je morao davati novac političkoj stranci na vlasti da bi dobivao poslove, koje je osumnjičeni Ljubo Bušić dao u nazočnosti svoga odvjetnika,.“(Jutarnji.hr)

Toga dana, na upit novinara, Jadranka Kosor izjavila je da,  ako se ova informacija pokaže točnom, to samo dokaz da institucije države rade svoj posao. Ona, kao predsjednica HDZ-a naravno o tome nema pojma.

Ovo me strašno podsjeća na aferu „Daimler“. Zna se tko je mito DAVAO,  zna se KOLIKO  je mita dano ali se nikako ne može saznati tko je mito PRIMIO. I ako ste pomislili da bi se raspetljavanjem ove afere došlo samo do onih famoznih dvjesto i nešto vatrogasnih cisterni, jako se varate. Putevi ove afere vodili bi u Mostar a iz Mostara u Šibenik i doveli opet do HEP-a

Zajedničko ovim aferama je i to štu su trajale samo jedan dan.

Jeste li primjetili da ni jedan medij više ništa ne piše o „Daimleru“ ? Nitko više ne pita tko je mito primao? A jeste li primjetili da ni o ovh 600.000 nitko više ne piše. Nitko ne inzistira na odgovoru  tko je mito u HDZ-u primio?

Začuđuje brzina nestajanja ovih afera iz medijskog prostora.

A svima onima koji su zaduženi za to da se zaboravi na „Daimler“ kao naručena je došla afera nogometne mafije i namještanja rezultata finala nacionalnoig kupa u kojemu je Dinamo pobjedio Hajduk s 3:0.

„Dinamo i Hajduk odigrali su 13. svibnja utakmicu koju je režirala kladioničarska mafija uz pomoć Zorana Mamića i sudačke organizacije. Za to postoje vrlo čvrste inidicije utemeljene na dokaznim materijalima koje već duže vrijeme posjeduje Njemačko državno odvjetništvo i njihove tajne službe. Na osnovu njih je Hrvatsko državno odvjetništvo pokrenulo istragu koja bi ovih dana trebala kulminirati novim privođenjima. Samo ovaj put bi u naslovnim ulogama trebala biti mnogo značajnija lice od onih iz akcije 'Offside'. Njemački istražitelji pomno su prikupljali dokaze prve finalne utakmice Kupa igrane u Maksimiru 13. svibnja 2009. Ante Šapina, poznat kao jedan od ključnih osumnjičenika u velikoj Uefinoj akciji čišćenja nogometa, doznao je da bi Dinamo doma trebao pobijediti oslabljeni Hajduk. Kako mu to nije bilo dovoljno jamstvo da stavi milijune na pobjedu 'modrih' krenuo je u akciju sređivanja aktera koji bi mu zagarantirali željeni rezultat. Time dolazimo do Zorana Mamića koji preko svojih veza u sudačkoj organizaciji dogovara da utakmicu sudi Bruno Marić. Na sastanku su očito bili i čelnici sudačke organizacije koji su sudjelovali u dogovoru Dinamove pobjede..... Navodno su sve znali i u HNS-u, no očito su skrivali materijale.“  (Jutarnji hr.)

Zbog svega napisanog zapanjujuća je izjava Vlatka Markovića, prvog čovjeka nogometne organizacije:

„Predsjednik HNS-a Vlatko Marković je na najnoviju aferu reagirao očekivano:

- Moj je komentar da - nemam komentara!

Kako nemate, pa znali ste za ovo više od godinu dana, a niste reagirali?!

- Policija to treba priopćiti, a ne HNS! Lopovluka ima svugdje, kakve ovo sad ima veze s nogometnim savezom? Ako nekome vjerujem, onda vjerujem hrvatskoj policiji! A što se sudaca tiče, naši suci su u odnosu na one koji su sudili na SP-u i te kako dobri - bilo je sve što nam je kazao Marković.“ (Jutarnji.hr)

Njega i njih se to ne tiće. Oni s time nemaju ništa. Oni nisu u tome filmu.

Jeste li uočili sličnost izjava gospođe Kosor i gospodina Markovića? Ni ona ni on nisu javnosti obećali interne istrage, nisu obećali otkriti primatelje mita, nisu obećali pronaći taj novac niti su najavili suspenzije odgovornih.

Hrvatska je učinila velike pomake u borbi protiv korupcije. Otkrivamo sve koji su mito davali. Naročito ako nisu u Hrvatskoj ili iz Hrvatske.

One koji su mito primali otkriti ćemo  ..... jedno dana.... kada se američka i EU diplomacija odluči  da je vrijeme HDZ-a prošlo. A možda ih preteknu birači.

 

 

 

 

Svakog dana putem „kontakt linka" dobijam po desetak poruka. Ima tu svega, pitanja, prijedloga, kritika, molba za savjete, želje za učlanjenje u Hrvatske laburiste .....Narvano da svima koji to traže i odgovaram.

Ali postoji jedan problem zbog kojeg dio njih ostaje bez odgovora. A problem se zove netočna ili nepotpuna e-mail adresa pošiljatelja.

Dogodi se da pošiljatelji s nedovoljno pažnje upisuju svoju e-mail adresu i naprave pogrešku, izostave pokoji znak, upišu slova s kvačicama ili je adresa nepotpuna. I naravno da mi se te poruke vraćaju. Ponekad uspijem odgonetnuti pogrešku ali u većini slučajeva to mi ne uspjeva.

I onda slijede nove poruke s ljutnom zašto nisu dobili odgovor.

Jedan od takvih primjera je gospodin LJUBO a drugi DENIS.

Na njihove poruke sam odgovore pokušao poslati po tri puta.

Očito su i jedan i drugi krivo upisali svoje e-mail adrese ali se obojica ljute zašto im nisam odgovorio.

E pa poštovani LJUBO i DENISE, ako mi pošaljete svoje točne adrese, odgovor ćete dobiti.

Naravno da i sve ostale koji očekuju moj odgovor molim da s više pažnje upišu svoju ispravnu e-mail adresu.

A što se Hrvatskih laburista – Stranke rada tiće, napomena da su sve informacije kao i pristupnica dostupne na www.laburisti.com. Podaci o osnovanim ograncima i imenovanim povjerenicima su na linku „ustroj".

Najprije bacite pogled na ovo:

http://www.drlesar.bloger.hr/post/hfp-bez-nadzornog-odbora/3104224.aspx

Danjašnji „Novi list“ piše:

NADZORNI ODBOR HRVATSKOG FONDA ZA PRIVATIZACIJU U SEDAM SE GODINA USPIO SASTATI SAMO DVA PUTA Prodaja bez nadzora
Nadzorni odbor HFP-a konačno se sastao jučer, ali samo kako bi se izabralo novo vodstvo – za predsjednika je izabran Goran Marić (HDZ), a za potpredsjednika Slavko Linić (SDP)
ZAGREB Nadzorni odbor Hrvatskog fonda za privatizaciju, kojeg imenuje Sabor i preko kojeg parlament nadzire privatizaciju, u sedam se godina sastao samo dva puta, a oba puta samo zato da bi se održale konstituirajuće sjednice i izabralo vodstvo. Takva je sjednica održana i jučer gdje je za predsjednika izabran HDZ-ovac Goran Marić, a za potpredsjednika SDP-ovac Slavko Linić, čime je 2,5 godine nakon isteka mandata starom nadzornom odboru Sabor uspio konačno formirati novo tijelo koje će uime parlamenta nadzirati HFP i o tome obavještavati zastupnike.

Zaboravljivi Hebrang


Iako je Saboru trebalo više od polovice mandata da imenuje nove članove nadzornog odbora HFP-a, za nadati se je da će oni u svome radu biti uspješniji od prethodnika koji su se u četiri godine uspjeli sastati tek jednom, i to da bi izabrali vodstvo, a izabrani predsjednik Šime Prtenjača nije bio ni na toj sjednici.
    Prije tjedan dana Sabor je konačno imenovao nove članove, i to na dopis predsjednika HFP-a Vedrana Duvnjaka od 14. svibnja u kojem ih poziva da imenuje nadzorni odbor. No, priču je zapravo pokrenuo predsjednik Hrvatskih laburista Dragutin Lesar koji je prije toga premijerki Jadranaki Kosor uputio pisano zastupničko pitanje zašto ne postoji NO HFP, ali službeni odgovor još nije dobio.
    – Mislim da su nakon tog pitanja, kao i moje press konferencije početkom svibnja na kojoj sam govorio o ovom problemu, shvatili da nemaju NO. Zaboravili su, eto, da država upravlja svojim resursima – komentirao je Lesar.
    Marić, pak, najavljuje da će odsad biti drukčije i da će već početkom rujna Nadzorni odbor imati prvu sjednicu, ali ne želi komentirati zašto se to tijelo nije konstituiralo polovicu mandata jer to, kako kaže, nije pitanje za njega. Na isto pitanje predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a Andrija Hebrang odgovara da su u Saboru regairali »čim su iz HFP-a dobili zahtjev da izaberu NO«.
    – Mi smo promptno reagirali. Nismo ranije znali da je prošlom nadzornom odboru istekao mandat, ne možemo mi sve pratiti – kaže Hebrang koji je očito zaboravio da Poslovnik Sabora kaže da s »d

Sastav Nadzornog odbora Iz HDZ-ovih redova među članovima Nadzornog odbora su Vesna Buterin i Milivoj Škvorc, a iz SDP-a Slavko Linić i Ivo Jelušić. Po položaju su u NO ušli Dragan Kovačević (HDZ), predsjednik Odbora za gospodarstvo, Goran Marić (HDZ) predsjednik Odbora za financije i Marin Brkarić (IDS), predsjednik Odbora za turizam. Iz redova uglednih financijskih stručnjaka imenovani su Ivan Jelenčić i Tihomir Domazet.

anom konstituiranja Sabora prestaje mandat zastupnicima prethodnog saziva Sabora, te njihovo članstvo u tijelima i organizacijama izvan Sabora, na koje ih je imenovao Sabor iz reda zastupnika«. Nadzorni odbor nije se sastajao ni u vrijeme dok je Hebrang vodio Upravni odbor HFP-a, a on otkriva da je tražio da se sastaju, ali da tadašnji predsjednik NO Šime Prtenjača nikako nije uspio okupiti kvorum.

SDP u odlasku


Slavko Linić poručuje pak da će SDP izići iz NO ukoliko on konačno ne počne raditi svoj posao i ako do kraja godine ne podnese izvješće o radu fonda i stanju portfelja. Takvo izvješće u Sabor nije stiglo već 11 godina, jer ga nije podnosio ni nadzorni odbor koji je u vrijeme Vlade Ivice Račana vodio HSLS-ovac Jadranko Mijalić.
    – Mijalić također nije htio podnositi izvješća, niti je održavao sjednice NO-a. Mi smo iz upravnog odbora ipak dva puta godišnje preko Vlade slali izvješće o stanju portfelja i provođenju privatizacije u Sabor – kaže Linić, koji je polovicu mandata vodio upravni odbor HFP-a.
    Linić priznaje da oporba nije u sadašnjem mandatu previše inzistirala na imenovanju nadzornog odbora, dobrim dijelom i zbog načina kako je to tijelo radilo, odnosno nije radilo, u vrijeme dok su bili na vlasti.

Dražen CIGLENEČKI, Jagoda MARIĆ

Varšavska

U kojoj to demokratskoj državi u Europi specijalci hapse i maricama odvoze u pritvor aktiviste, članove udruga civilnoga društva, gradske vijećnike, odvjetnike i novinare zbog mirnoga prosvjeda?

U Hrvatskoj, koja je akcijom hapšenja šezdesetak osoba, policijskom represijom i otvorenim stavljanjem ne na stranu prava, pravednosti i građana već na stranu privatnoga interesa te kapitala, potvrdila da je daleko od uljuđene, demokratske i pravne države.

Hrvatski laburisti - Stranka rada oštro protestiraju protiv policijske torture te protiv sada već uobičajene prakse hrvatske policije da i prije završenih sudskih sporova u Varšavskoj tobože štiti interes malog ali moćnog udruženog kapitalističko-političkog lobija a hapsi ugledne građane.

Iako su pružali pasivni otpor, iako je prije četiri mjeseca sud jednu sličnu policijsku akciju u Varšavskoj proglasio protupravnom policija se ponovo stavlja iznad pravne države, građana i suda. Tražimo da policija odmah pusti na slobodu sve uhapšene aktiviste, političare i novinare.

Tražimo da ministar policije Karamarko odmah podnese ostavku jer osim što se s mjesta koje zahtijeva neutralnost razračunava s političarima počinje hapsiti nedužne ljude. Ako pak je policija primjenila neprotrebnu represiju bez znanja Karamarka, tada tražimo da ministar smjeni šefa zagrebačke policije.

Tražimo smjenu svih onih ljudi koji su naredili izdavanje dozvola za gradnju rampe u Varšavskoj ulici te onih koji su dozvole izdali jer je riječ o maniplulaciji i prijevari.

Tražimo da se do završetka svih sudskih sporova Varšavska dovede u prvobitno stanje te da aktualna gradska vlast; i gradonačelnik Bandić, i SDP-ova većina u Skupštini podnesu ostavke te raspišu prijevremene izbore, jer su oni najveći krivci za činjenicu da je grad Zagreb sam sebi izdao dozvolu za gradnju ulaza u privatnu garažu. A to pak opako smrdi na korupciju.

Dragutin Lesar, predsjednik Hrvatskih laburista – Stranke rada