Sutra, u ponedjeljak, 15. ožujka u Europskom domu Zagreb , točno u 11 sati javnosti ćemo predstaviti „Hrvatske laburiste – Stranku rada“.

Sve vas koji želite znati više o stranci pozivam da sutra u 12 sati otvorite www.laburisti.com

"Ako vjerujete da politika mora izvirati iz vrijednosti demokracije, istine, poštenja, društvene solidarnosti, pravde i prava na dostojanstvo radnika, ako ste spremni na pošteni, javni otvoreni i transparetni politički rad i prihvaćate naš moto „Ne u vlast pod svaku cijenu i ne u vlast sa svakim“ onda ste vi Hrvatski laburisti!"


"Ljudi su naša snaga, čovjek, muškarac i žena, mlad i star, radnik i intelektualac, službenik i namještenik, seljak, umirovljenik ili nezaposlen

Čovjek, čovjek iznad, i čovjek prije svega ! "

 U jednom kratkom (sms) razgovoru za jedne dnevne novine izjavio sam da aktualni seljačko-radnički prosvjedi neće dati rezultate. Jer su razlozi za njih kao i zahtjevi usmjereni ka konkretnom slučaju i ne zahtjevaju sistemske promjene. Ne traže promjene u sustavu koji im je nanio nepravdu.
I time naravno na sebe navukao ljutnju seljačkih i radničkih udruga.
Sve što se događalo u proteklih pet-šest dana potvrđuje moju procjenu.

Krenimo redom. Što traže seljaci? Isplatu poticaja sukladno zakonu. Oni traže svoje. Vlada odgovara da je kriza i da novaca nema.
U posljednjih tri godine za poticaje u poljioprivredi isplaćeno je oko 10 milijardi kuna. Dodamo li tome i sredstva za „ruralni“ razvoj, brojka se penje i do 13 milijardi. I koji su efekti tih uluženih milijradi? Gotovo nikakvi.
A koja je svrha poticaja u poljioprivredi? Povečanje proizvodnje, ravnoteža ponude i potražnje i smanjenje cijena poljoprivrednih proizvoda. Zašto uloženi novac nije dao efekte?
Jer sustav nije bio usmjerena ka ciljevima nego prema socijalnoj politici. I kupovini glasova na izborima. Zato jer se novac djelio šakom i kapom, bez kriterija i jasnih pravila, bez ciljeva i ono najvažnije, bez bilance potrebe poljoprivrednih proizvoda. Poticala se proizvodnja i onoga čega imamo u velikom višku (pšenica, krumpir), poticao se uvoz (svinje, odojci, telad) poticao se hektar zemlje a ne kultura i količina. I to bez ikakve kontrole.
Traži li netko promjenu sustava poticaja? Nudi li netko promjenu sustava poticaja?
Najavljuje li se da ćemo konačno donjeti bilacu potreba proizvodnje u poljoprivredi?
Da će se uvesti kontorla ? Ili možda da će se utvrditi strategija razvoja poljoprivrede?
I na kraju, proračun za 2010. u Saboru je izglasan u prosincu prošle godine. Tada se znalo da je za poticaje planirano manje novaca. Zašto tada nitko nije reagirao?
Dakle, hoće li prosvjedi promjeniti sustav ?
Prije nekih mjesec dana , sa sjednice Nacionalnog vijeća za praćenje progovra RH – EU otišla je informacija da Hrvatska godišnje ne iskoristi oko 200 milijuna eura iz programa „Sapard“ , specijalni predpristupni program pomoći razvoju poljioprivrede i ruralnog područja. Danas mediji, seljaci i vlada šute o tome. Treba li taj novac nekome?

Prosvjeduju i štrajkaju u brodogradilištu, željezari, pivovari, pa čak i nogometnom klubu. Što traže? Plaće! Zarađene ili one minimalne, zajamčene zakonom.
A što je sa sustavom koji omogučuje da vlasnik tvrtku dovede u dogove i prema radnicima i prema državi i otvori novu firmu u koju prebaci unosne poslove i naplatu potraživanja?
Što je sa sustavom u kojemu poslodavac nekoliko mjeseci ne uplati mirovinsko i zdravstveno osiguranje za radnike a da porezna uprava ne reagira?
Što je sa sustavom koji državnom poduzeću omogućuje nove natječaje i nove ugovore a da istovremeno ima dug prema dobavljačima i nekoliko stotina milijuna?
Što je sa sustavom u kojemu i država obaveze plaćanja ispunjava u rokovima duljim od šest mjeseci, kao u zdravstvu, na primjer?
Zašto se ne traži zakonski rok plaćanja od 60 dana? Zašto se ne traži da država u roku 3 mjeseca mora podmiriti sve dospjele obaveze „starije“ od 60 dana?
Zašto se ne traži smanjenje sivog tržišta rada, roba i usluga?


Tako dugo dok se ne pojavi „zahtjevnica za budućnost“, zahtjevnica za promjenom sustava neoliberalnog kapitalizma, svi ovi prosvjedi i štrajkovi neće zabrinuti vladu i vladajuću koaliciju. Ni probuditi društvenu solidarnost koja je u Hrvatskoj zatomljena strahom.
A bez društvene solidarnosti nema ni „zahtjevnice za budućnost“. Ni promjene sustava koji kojega su nam nametnuli MMF i Svjestka banka sredinom devedestih godina a kojega tako vješto danas čuvaju dva bastiona neoliberalizma, Hrvatska demokratska zajednica i Hrvatska udruga poslodavaca.

Za sve je kriv neoliberalni kapitalizam, pišu naše novine.

Šuker tvrdi da je sve pod kontrolom. I državni proračun, i unutarnji i vanjski dug. Nema razloga za rebalans proračuna. Doduše, on se ne puni predviđenom dinamikom, ali je pod kontrolom. I unutarnji dug raste ali je pod kontrolom. I vanjski dug raste ali i on je pod kontrolom. I država nikome ništa ne duguje.
Ne duguju ni seljacima neke poticaje za 2008. Nekih 200 milijuna. Ni za 2009. nema duga, tih 400 milijuna koji seljaci potražuju, izmišljotina je nekih koji bi prijevremene izbore. A za 2010. samo je 40 posto manje sredstava za poljoprivredu. To je „zadani okvir iz kojega se ne može“ kaže ministar seljaka Čobanković. A kada se taj „zadani okvir“ izglasavao u Saboru, Friščić je bio zadovoljan. I proračunom i stabilčnošću koalicije.
I dobro reče jedan od seljaka sinoć, uzeli im 40% unazad. Najprije im obećali, nagovarali da uzmu kredite i „razvijaju selo i poljoprivredu“ a sada im kažu „zadani okvir nema tih novaca“. Ali Friščić neće na traktor kao što im je obećavao. Hladno je vani. I vladajuća koalicija ima samo jednu poljoprivrednu politiku, kaže. A ta je da se najprije da obećanje a onda kaže da nema novaca. Za sve je kriv neoliberalni kapitalizam.

Ne duguje država ni zdravstvenom sustavu. Laž je da bolnice dobavljačima duguju 1.5 milijardi kuna. I da su im rokovi plaćanja dulji od 6 mjeseci. I da nemaju novaca za skupe lijekove. Laž je i to da sada već postoje i liste čekanja za kemoterapije. A liste čekanja za dijagnostiku su izmišljotina. Eto, ako želite biti odmah na redu, pitajte specijalistu u kojoj privatnoj klicini radi popodne. Na redu ste isti dan. Ne treba vam čak ni zdravstvena iskaznica ni uputnica. I sve to zahvaljujući neoliberalnom kapitalizmu.

Nije ni sitina da 72.000 radnika radi i ne prima plaću. Njima nije ukračeno PRAVO na plaću, samo nisu dobili novac. I to nije kazneno djelo, piše u našem kaznenom zakonu.
A onih 100.000 neprijavljenih radnika sami su si krivi što nemaju zdravstveno i mirovinsko osiguranje. Zašto su pristali raditi na crno? Pa nema država toliko inspektora da sve kontrolira. Uostalom, neprijavljivanje radnika samo je prekršaj. A prekršanji sudovi imaju i pametnijeg posla nego da se bave s poslodavcima koji ne stignu prijaviti sve te radnike. Za sve je kriv neoliberalni kapitalizam, čitam u novinama.

U Dubrovnku prosvjeduju radnici Građevinskog poduzeća. Firma otišla u stečaj a ostala im dužna plaće. U Splitu radnici Željezare štrajkaju glađu jer nemaju ni vlasnika ni posla. Radnici Industrogradnje ne razumiju kako je njihov vlasnik, koji im duguje silne novce za plaću a državi poreze i doprinose , mogao istovremeno otvarati nova poduzeća. Iz Osijeka i Hrvatske pobjegao je vlasnik neke tekstilne tvrtke, ostavši dužan i radnicima i državi. I zaključao radne knjižice pa se radnici ne mogu prijaviti ni na zavod za zapošljavanje.
I za to je kriv neoliberalni kapitalizam, pišu novine.

Milanović se jako ljuti na policiju. Protestira zbog toga što su već protiv tri člana predsjedništva njegove partije podnjeli kaznene prijave. Ne protivi se on borbi protiv korupcije i gospodarskog kriminala. Ne, on samo protestira što su podnjete kaznene prijave.
Lažne, tvrdi. Pa dobro, kada one dođu do „političnog“ Bajića, kako ga je nazvao u Saboru, onda će valjda Bajić to riješiti na političan način.
A buni li se Milanović protiv neoliberalnog kapitalizma? Ne, oni nisu populisti, piše jučer „Večernjak“.
Uostalom, tko je i kada odlučio da ćemo u Hrvatskoj izgrađivati neoliberalni kapitalizam?
Kada je to naša stranačka politička elita, koja mora umjesto naroda donositi teške odluke, odlučila u Hrvatsku „uvesti“ neoliberalni kapitalizam?
Južni tok

Jadranka Kosor vratila se iz Rusije. Pišu mediji da je s Putinom potpisala sporazum prema kojemu se Hrvatska uključuje u projekat izgradnje plinovoda „Južni tok“. Doduše, još se nezna što u tom sporazmu piše odnosno hoće li Hrvatska dobiti samo krak plinovoda ili će trasa iz Srbije prema Sloveniji prolaziti kroz Hrvatsku ili Mađrsku? Stručnjaci kažu da smo zakasnili i da ćemo teško dobiti tranzit. A tko je zakasnio?

U listopadu 2009. napisao sam:
U strategiji na stranici 11 „Strateško vodstvo“ piše i slijedeće:
"Iskorištavanje povoljnog geopolitičkog položaja za njezino (Hrvastko) profiliranje kao regionalnog energetskog čvorišta.".
U međuvremenu izgradnja plinovoda „Južni tok“ je zaobišao Hrvatsku. Ja vas podsjećam na prošlu zimu i plinsku krizu i onaj dan kada je u Moskvi ruski predsjednik i predsjednik Vlade imao sastanak sa vladama država zainteresiranima za izgradnju plinovoda iz Rusije prema ovom dijelu Europe na koji naš predsjednik Vlade Sanader nije išao a dva dana prije toga direktor "Gasproma" je bio u Ljubljani i primili su ga i predsjednik države i predsjednik Vlade a četiri dana nakon tog sastanka u Moskvi Republika Slovenija potpisala je dogovor sa Rusijom o „Južnom toku“ odnosno kraku „Južnog toka“ koji zaobilazi Hrvatsku i ide u Sloveniju.
Dakle, „iskoristili“ smo povoljni geopolitički položaj za „Južni tok“.
http://drlesar.bloger.hr/post/o-energetskoj-strategiji-/1821564.aspx

Sanader na sastanak s Putinom nije išao jer se tako dogovorio s europskim prijateljima, kazao je. Naše je interese u Moskvi zatupala delegacija EU komisije. Iz država koje imaju skladišne kapacitete za 80 i više posto godišnjih potreba za plinom. A mi u skladištu Okoli možemo uskladištiti do 20 posto potreba.
Zbog velike odanosti Bruxsellesu nikoga nismo poslali u Moskvu. I učinili sve da ne izgradimo terminal za ukapljeni plin na Krku. Kako nebi slučajno konkurirali onom u Italiji, u Trščanskom zaljevu.
I tako smo postali energetski ovisna država.
Imali to veze s neoliberalnim kapitalizmom, ne znam ali znam da ima velike veze s podaničkim mentalitetom naše politike.

Ja moram priznati da sam, iako je mišljene Vlade o ovom prijedlogu zakona u pisanom obliku došlo davno ranije, očekivao promjenu stava Vlade. I da će danas predstavnica Vlade doći i reći da Vlada mijenja mišljenje i da podržava usvajanje izmjene ovog jednog članka Kaznenog zakona. Ako su ekonomske, gospodarske i socijalne situacije tada kada je Vlada svoje mišljenje pisala bile takve da je dala negativno mišljenje, očekivao sam da ono što se u međuvremenu desilo bude dovoljno ozbiljan i jak argument da Vlada bar jedanput promijeni svoje mišljenje. 

Predložene izmjene Kaznenog zakona utvrđuju kao kazneno djelo postupanje poslodavaca kada ne isplati plaću, kada radnika ne prijavi. Kazneno djelo bi bilo i svako postupanje gdje se umanjuju, uskraćuju prava iz mirovinskog, zdravstvenog, socijalnog prava, nezaposlenosti, trudnoće, poroda i svega što je materija radno socijalnog zakonodavstva i kolektivnih ugovora. 

Kada je predlagatelj pisao ovaj zakon drugačije su brojke egzistirale, ali prema podacima sindikata prošli tjedan u Hrvatskoj je radilo 72 tisuće radnika, a nisu primali plaću. Možda je dio u blokiranim poduzećima, ali dio tih radnika radi u tvrtkama i firmama koje bi i mogle isplatiti plaću, ali vlasnici to ne žele jer tim novcem špekuliraju, ucjenjuju radnike. Ako brojka od 72 tisuće žena i muškaraca koji u ovom trenutku rade bez plaće, nije bio dovoljan razlog da Vlada prihvati ovaj prijedlog onda postavljam pitanje je li možda dovoljan razlog činjenica da, pregledavajući izvješće Državnog inspektorata u broju pronađenih neprijavljenih radnika, a koji je godišnje uspio kontrolirati samo 8% poduzeća i poslodavaca i tamo našao 4 tisuće neprijavljenih radnika, po toj matematici negdje oko 100 tisuća ljudi u Hrvatskoj radi, a da nisu prijavljeni ni mirovinsko ni zdravstveno. To je 100 tisuća ljudi, žena i muškaraca, koji rade, koji će doći u dobnu starost za mirovinu i neće imati radni staž i koji rade na crno ne zato što je to njihov izbor nego jedini način da nešto zarađuju. 

Ako ni to nije bio dovoljan razlog Vladi da promijeni stajalište onda podsjećam i na ovu odredbu ako uskrati određeno radno vrijeme i odmor pa vas podsjećam na sve glupe poteze koje ste radili tobože da zaštitite radnice u trgovini kao argument da moraju raditi na blagdane i nedjeljom i da nemaju tjedni odmor. I tada smo vas upozoravali da sankcioniranje poslodavaca ako radniku uskrati dnevni, tjedni ili godišnji odmor mora u Kaznenom zakonu jasno biti upisano kao kazneno djelo.
Pokušali ste Zakonom o trgovini, što je propalo, a odbijate sada i u Kaznenom zakonu utvrditi inkriminaciju kao kazneno djelo protiv onih koji radnicima i radnicama uskraćuju odmor. Dobro, nema veze što Vlada ne razumije, što se u ovoj kriznoj situaciji u Hrvatskoj dešava i što uporno odbija spoznati da su najveće žrtve radnici. I kod onih poslodavaca koji su u objektivnim poteškoćama ali i kod onih koji zloupotrebljavaju tu situaciju, razviju tu psihozu nesigurnosti, time radnike ucjenjuju, drže tobože u vjernost i strahu da će inače dobiti radnu knjižicu.
E sada u tvrdnji da se po postojećoj odredbi Kaznenog zakona članka 114. to može sankcionirati, to nije istina. A ja ću to dokazati podacima državnog odvjetništva. Gospodin BAjić je prije mjesec dana ovom Saboru poslao svoje izvješće, godišnje, u kojem je konstatirao iz cijele glave 11. samo to da je imao 193 kaznene prijave po članku 114. 

Nije rekao koliko je odbacio, koliko je postupaka pokrenuo, koliko je osuđujućih presuda bilo i kakve su one bile. Zašto? Zato što po intenzivnom tumačenju državnih odvjetnika i glavnog državnog odvjetnika sadašnji članak 114. ne sankcionira na isplatu plaća tumačeći da nije uskraćeno pravo nego eto poslodavci radnicima nisu dali novac. Nije uskraćeno pravo na godišnji odmor ali ga nisu pustili na godišnji odmor. Ne uskraćuju pravo na tjedni odmor samo mu nedjelju vele da mora raditi. Pa ako državno odvjetništvo 6 godina uzastopno tako tumači postojeći članak 114. koji su to sada lumeni, pametnjakovići u Vladi koji kažu BAjiću ne ti krivo tumačiš članak 114., ne postupaš po Kaznenom zakonu, moraš sankcionirati na isplatu plaća. A BAjić uporno svake godine odgovara neću jer to tako u Zakonu ne piše. 

U 2005. kolegice i kolege, prema Izvješću Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, u Republici Hrvatskoj izrečena je jedna jedina kazna zatvora zbog prekršaja prema radniku iz članka 114. Jedna jedina kazna zatvora. To su podaci koje gospođo predstavnice Vlade možete naći u knjigama godišnjih izvješća državnih odvjetništva, odvjetnika kako god želite od 2005. nadalje.
51% prijava koje dolazilo do državnih odvjetnika je bilo odbijano od strane njih. Sljedećih 18% su bile odbacujuće presude odnosno odluke sudova. Dio presuda koje je donijet bile su izrečene mjere opomene, novčanih kazni slovom i brojkom bilo je 18 novčanih kazni. Slovom i brojkom.
Od 2005. jedna kazna zatvora. Sada stavimo na stranu točan podatak da je 72 tisuće radnika bez plaće. Neka ih je 72. Neka pravo na odmor uskrate samo dvjema ženama u trgovini u nedjelju, neka radnu knjižicu ne vrate jednom jedinom radniku koji bi se zaposlio kod drugog poslodavca, zar naša nije obaveza to utvrditi kao kazneno djelo?
I završavam sljedećim, gospođo predstavnice Vlade, prije nekoliko dana na televiziji ste imali prilike vidjeti grupu od 40 žena, čiji poslodavac i poslodavkinja su pobjegli u svoju domovinu u Italiju, i zaključali prostore tvrtke i radne knjižice. A vi znate da bez radne knjižice te žene ne mogu niti na burzu a kamoli da se zaposle negdje drugdje. U Hrvatskoj je dakle moguće da poslodavac zaključa urede, u kasu zaključa evidenciju zaposlenika radne knjižice i država ih neće te radnike prihvatiti niti na Zavod za zapošljavanje, niti oni mogu naći drugu zaposlenje jer bez odjave koje nema tko podnijeti i radne knjižice ne može se zaposliti. 

A vi u ime Kluba HDZ-a gospođo Lovrin možete dalje nastaviti formalističko branjenje postojeće odredbe, u vrijeme lijepo vas pozdravljam, u ime ovih 72 tisuće radnica i radnika koji ne primaju plaću u Hrvatskoj. 

PREDSJEDNIK: Hvala. Imamo jedan ispravak, gospođa Ana Lovrin. Izvolite. 

ANA LOVRIN: Hvala lijepa gospodine predsjedniče. Dakle, ispravljam navod da Vlada odbija Kaznenim zakonom inkriminirati povredu prava na zakonom određeno radno vrijeme i odmor, odmor je ja mislim bio sporni. Gospodin Lesar opet demagoški podmeće da ja ili Klub Hrvatske demokratske zajednice ne brinemo o pravima radnika. Naprotiv mislim da nije pošteno dovoditi u zablude te iste radnike koji nemaju plaću ili kojima se osporava dnevni, godišnji ili tjedni odmor dovoditi u zabludu da je promjena ove inkriminacije čarobni štapić koji će svima dati ta prava. Ja ponavljam, čitam, postojeći važeći Kazneni zakon koji u članku 114. kaže: „Tko uskrati ili ograniči građaninu među inim pravo na zakonom određeno radno vrijeme, odmor, itd.“ dakle to danas ovdje piše i nemojmo dovoditi ljude u zabludu, a to dozvoliti izraze pametnjakovići ili ne znam što u Vladi, to što Državno odvjetništvo kaže da im nije uskraćeno pravo ili isplata, ja ne znam je li pravo na plaću, rješenje o plaći ili dobivanje plaće. 

PREDSJEDNIK: Hvala. Imamo povredu Poslovnika Dragutin Lesar izvolite.

DRAGUTIN LESAR: 

Povrijeđen je članak 209. Poslovnika gospođa Lovrin je krivo ispravljala moj navod, rekao sam da Vlada odbija prihvatiti izmjene jedne jedine odredbe kazne zatvora, a što se zabluda tiče gospođo Lovrin , vi ste u demagoškoj zabludi.

Fonogram moje rasprave o prijedlogu izmjena i dopuna zakona o prebivalištu i boravištu 

Ja bih rekao konačno! Konačno je shvaćeno da se regularnost izbornog procesa u Hrvatskoj počinje utvrđivati ovim zakonom, nakon Ustava naravno. Zašto kažem konačno? Prvo vas želim podsjetiti da je u prošlom mandatu Sabora raspravljen sličan prijedlog, rasprava završena, ali nikada na glasanje stavljeni prijedlog zakona. On je naprosto nestao iz procedura i glasanja a da nikada službeno nije bilo obrazloženo zašto on nije bio stavljen na glasanje. I nakon proteka od 6 mjeseci on je postao nepostojeći, prijedlog. Veoma interesantno. Tada su razlozi za tajno povlačenje iz glasanja toga zakona bili neki drugi od onih koji se sada navode. 

Popisi birača su izvedenica iz registra stanovništva, odnosno prebivališta iz evidencije državljanstva. Dakle, popis birača nije izvorni dokument nego nastaje spajanjem dvaju drugih evidencija koja vodi država. U Hrvatskoj biračko pravo stječe se automatizmom u trenutku stjecanja državljanstva, tako je po našem Ustavu. Izborne jedinice ,kada su se krojile za izbor zastupnika Hrvatskog sabora, temeljile su se na broju popisa birača, brojeva birača prema prebivalištu ali napominjem da je postojeći Zakon o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Saboru, protivan Ustavu Republike Hrvatske. Jer je u Ustavu zapisano da broj birača u jednoj izbornoj jedinici u odnosu na drugu, ne može odstupati za više plus ili minus 5%. A mi imamo izborne jedinice u kojem broj birača odstupa od prosjeka ili neke druge čak do 18%. Interesantno je da Ustavni sud Republike Hrvatske zahtjev za ocjenu ustavnosti toga zakona na stolu ili u ladicama ima već više od godinu dana i da se o tome ne očituje.
I upravo zbog sastava i broja birača po izbornim jedinicama, ovaj zakon je ključan za promjenu ili regularnost izbornog sustava u Republici Hrvatskoj. Vlada sada predlaže čišćenje prebivališta kao preduvjet čišćenje popisa birača. Odlično. Ponavljam, konačno. Samo duboko se nadam da je i ovaj prijedlog zakona nakon zaključene rasprave neće nestati iz procedure i da se opet kao u prošlom mandatu nikada neće glasati Ali u što se pretvorila rasprava o jednom zakonu o prebivalištu koji ima značajni utjecaj na regularnost izbornog procesa? 

Rasprava se pretvorila o socijalnim pravima hrvatskih državljana koji ne žive u Hrvatskoj. Zašto? Tobože zbog brige o Hrvatima izvan Hrvatske, socijalne brige o Hrvatima izvan Hrvatske.
Ja znam da je Ustav rekao da Hrvatska država mora skrbiti o Hrvatima izvan Hrvatske. Ali u Ustavu ne piše da Hrvatska u socijalnom smislu o Hrvatima izvan Hrvatske mora voditi kroz prebivalište na način da dozvoljavamo lažno prijavljivanje prebivališta u Hrvatskoj. I godinama sam govorio, da lažna prebivališta i prijava lažnih prebivališta državljana Hrvatske nisu primarno zbog biračkog nego socijalnog prava. Zdravstveno osiguranje na teret državnog proračuna, porodne naknade, dječji doplatak, socijalna pomoć, dodaci invalidnine, pa čak i mirovine se mogu ostvariti prijavom lažnog prebivanja na teritoriju Republike Hrvatske onih koji imaju hrvatsko državljanstvo.
Da li su zbog toga svi državljani Republike Hrvatske jednaki pred zakonom i Ustavom? Nisu. Jer ako netko na temelju fiktivnog, lažnog prijave prebivališta u Hrvatskoj, ostvaruje socijalna prava koja ne mogu ostvariti državljani koji stvarno žive u Hrvatskoj onda je to diskriminiranje. Oni koji žive u Hrvatskoj jesu državljani, ne mogu ta ista prava ostvariti, jer primjerice posjedovanje poljoprivrednog zemljišta, obiteljske kuće ili auta ili neke druge imovine su im prepreka da ostvare pojedino socijalno pravo. Oni sa fiktivnim adresama u Hrvatskoj nominalno ne posjeduju nikakvu imovinu i automatski ostvaruju prava, ne samo da ostvaruju prava, nego tamo gdje je imovinski cenzus, osnova za izračun tih prava ostvaruju maksimalna prava. Državljani koji žive u Hrvatskoj plaćaju poreze i doprinose i ne ostvaruju ta socijalna prava. Državljani koji stvarno žive u inozemstvu imaju lažna prebivališta u Hrvatskoj na teret tih istih ostvaruju ta prava. 

Briga o Hrvatima izvan domovine je obaveza po Ustavu i ona se ostvaruje bilatelarnim ugovorom Hrvatske i tih država. I ako hrvatska Vlada i Sabor odluči da Hrvati u Bosni i Hercegovini moraju dobivati nekakva prava socijalnog karaktera onda će to biti dodatak na porodnu naknadu koje rodilja ostvaruje u Bosni sa dodatkom iz Hrvatske, s dodatkom na ... ili bilo što drugo. Ali ne može se više tolerirati da se zbog zloupotrebe socijalnih prava na teret poreznih obveznika državljana koji žive u Hrvatskoj tolerira lažna prebivališta, lažne adrese, a kao posljedica toga mogućnost manipulacije sa biračkim pravom. Prema tome, smatram da ovaj problem za Hrvate trebamo rješavati bilateralnim ugovorima s drugim državama, a ne prebivalištem.
Kažu da će se zbog toga Hrvati seliti iz Bosni i Hercegovine. Pa jeli moguće da se radi o tako ogromnim socijalnim pravima zbog kojih bi oni napuštali svoja vjekovna ognjišta u Bosni i Hercegovini, samo zbog tih socijalnih prava? Ja to naprosto ne mogu vjerovati, naročito ako ćemo sa Bosnom i Hercegovinom potpisati bilateralni ugovor i ta socijalna prava regulirati njima kao što smo uostalom neke državljane Republike Hrvatske koji žive u Bosni i Hercegovini već riješili jednim sporazumom kad su u pitanju mirovinska prava. Podsjećam vas da takav slučaju već imamo i za ostvarivanje tih prava iz tog sporazuma nije nužno prebivalište u Hrvatskoj, i sve je legalno i čisto i nitko se zbog toga nije selio iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku. 

Međutim, i ovaj zakon opet predviđa izuzetke. Kaže: osim onih koji su u programu povratka zbrinjavanja prognanika, izbjeglica i raseljenih osoba. Pa dobro ljudi koliko godina ili desetljeća nakon rata ćemo imati programe povratka? Jer su tim izuzecima i oni kojima je država izgradila kuće, dala u vlasništvo oni prodali i otišli natrag živjeti u Srbiju ili Republiku Srpsku a zadržali prebivalište u Hrvatskoj? Kakav je to program, koliko je tih ljudi, gdje, u kojima državama ti ljudi žive a imaju prebivalište i tamo i ovdje? Ostvaruju li oni u Hrvatskoj, samo u Hrvatskoj materijalna prava ili u državama u kojima imaju također prebivalište? Ovim izuzecima također uvodimo mogućnost novih zloupotreba i mene uopće nije briga kojoj nacionalnosti pripadaju. 

JOSIP FRIŠČIĆ: Hvala lijepo. Imamo jedan ispravak navoda i dvije replike. Najprije ispravak navoda uvaženi kolega Bagarić. Izvolite. 

MR.SC. IVAN BAGARIĆ: Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče. Kolega Lesar je zapravo u drugom dijelu rasprave ispravio onaj prvi dio koji sam ja mislio ispraviti, prema tome ja odustajem. 

JOSIP FRIŠČIĆ: Hvala lijepo. Za repliku se javio uvaženi kolega Daniel Srb. Izvolite.
 
DANIEL SRB: Hvala lijepo. Poštovani gospodine potpredsjedniče.
Uvaženi kolega Lesar je u svom izlaganju izgovorio kako se cijela ova rasprava o ovom prijedlogu zakona pretvorila u raspravu o socijalnim pravima koja koriste hrvatski državljani iz Bosne i Hercegovine. Naime, očito je upravo da se i kroz ovu raspravu vidi da nešto u tom odnosu nije u redu, a pitanje je zapravo što nije u redu. Pa očito da Hrvati iz Bosne i Hercegovine nisu zadovoljni ne samo svojim položajem u Bosni i Hercegovini s jedne strane nego nisu zadovoljni niti činjenicom da Hrvatska nema adekvatnu strategiju izrade sustava pomoći Hrvatima u Bosni i Hercegovini što bi i njih činilo upravo na tom prostoru ljudima koji ne dolaze uopće u poziciju da razmišljaju o napuštanju Bosne i Hercegovine. Hrvatska može bitno značajnije koristiti i činjenicu da u Bosni i Hercegovini se može poslovati na drugačiji način i određene hrvatske tvrtke mogu upravo jačajući i položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini ali i kroz vlastite gospodarske probitke prenositi odnosno razvijati određene gospodarske djelatnosti koje u Hrvatskoj nisu profitabilne i poslije bi bile profitabilne, omogućile bi tim ljudima zapošljavanje, kvalitetniji i bolji život a i samoj Republici Hrvatskoj i svojim gospodarskim interesima bi udovoljili kroz takav način. Nažalost, država u cjelini nema jednu takvu strategiju pa je i to jedan od razloga zašto ne postoji u samoj Bosni i Hercegovini među Hrvatima jedno povjerenje i u odnos Republike Hrvatske prema njima. Hvala lijepo. 

JOSIP FRIŠČIĆ: Hvala lijepo. Odgovor na repliku kolega Lesar. 

DRAGUTIN LESAR:
Kolega Srb, ja ću vam pokušati dokazati da i po sadašnjim propisima svi Hrvati u Bosni i Hercegovini nisu u istom položaju. Ovu elektronsku poštu dobio sam jutros. Hrvatska državljanka prebivalište ima u Zagrebu, imala je u Zagrebu i Sarajevu i bila je pozvana u Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, ukinuli su joj pravo na zdravstveno osiguranje na teret proračuna Hrvatske jer kao ima stan u Sarajevu i tamo je prijavljena. Tamo je bila prijavljena, piše mi samo da radi besplatnog pokaza u gradskom prijevozu u Sarajevu.
Da bi ostvarila pravo na zdravstveno osiguranje u Zagrebu morala se u Sarajevu odjaviti, samo jedno prebivalište. Na pitanje zašto i kako rekli su joj da su podatke dobili od policije, da nema pravo na zdravstveno osiguranje u Hrvatskoj jer ima prebivalište i u Sarajevu, da se mora odjaviti u PIO a PIO je penzijsko-invalidsko osiguranje u Sarajevu, a da bi ostvarila natrag pravo na zdravstveno osiguranje u Hrvatskoj kao hrvatska državljanka sa jedinim prebivalištem u Zagrebu Kad je pitala a zašto drugi imaju, kaže niste u mirovinskom sustavu Hrvatske, ne primate hrvatsku nego bosansku mirovinu. I zato nemate pravo na dva prebivališta. Ali ako državljanin Republike Hrvatske ima prijavljeno prebivalište u Hercegovini i u Hrvatskoj i prima hrvatsku mirovinu ili jeste u sustavu mirovinskog osiguranja Hrvatske neće biti brisan i ne brišu se van, je li to je jednakost pred zakonom. Hrvatska državljanka prijavljena u Zagrebu, mirovina iz Bosne i Hercegovine i bila je izbrisana u Zagrebu i ukinuto joj je zdravstveno osiguranje samo zato što je igrala pošteno. 

JOSIP FRIŠČIĆ: Hvala. Replika uvaženi kolega Maras. Izvolite. 

GORDAN MARAS: Hvala lijepo. Kolega Lesar, apsolutno se slažem sa vašom raspravom da se nažalost dosta često dvostruko prebivalište koristi zbog socijalnih prava. Reći ću još da analizom biračkih popisa pošto u Hrvatskoj ima u biračkim popisima više upisanih nego što Hrvatska uopće ima na području Republike Hrvatske stanovnika, činjenica je da ljudi koji su potencijalni korisnici ovakvih prava negdje šestotinjak tisuća. Mi de facto imamo sreću što ostalih 500 tisuća ljudi nije podnijelo neke zahtjeve itd. I oni bi imali pravo ostvarivati socijalna prava, doplatke za djecu i druge stvari. Znači, na neki način dio odnosno velika većina tih ljudi ne koristi ta prava. A koja tu konfuzija vlada i moje mišljenje je da Republika Hrvatska godišnje gubi desetke milijuna kuna zbog toga što neki ljudi neopravdano koriste socijalna prava i na jednoj i na drugoj strani, govori u prilog činjenice recimo da smo imali prošle godine slučaj jednog zastupnika dopredsjednika Doma u Sarajevu Bosne i Hercegovine koji je u proteklih par godina 600 tisuća kuna dobio neosnovano mirovine s obzirom da je cijelo to vrijeme bio zaposlen u Bosni i Hercegovini na odgovornim dužnostima. Znači, čovjek je 600 tisuća kuna uzeo iz hrvatskog proračuna, a na to nije imao pravo. Ja vas pitam, recimo takvih mirovina je u HVO-u odnosno u Bosni 13 tisuća. Ja ne kažem, velika većina ljudi ne radi na drugoj strani i ne zloupotrebljava to pravo kao što je taj gospodin to napravio, ali od tih 13 tisuća mirovina vrlo vjerojatno ima još ljudi koji su zaposleni, koji na taj način ne bi imali pravo ostvarivati mirovinu. Ono što sustavno nije riješeno između Hrvatske i drugih zemalja i slažem se da tu nema veze da li se radi o Srbiji, da li se radi o nekim drugim zemljama, i tamo ima nedopuštenih stvari i zlouporaba… 

JOSIP FRIŠČIĆ: Hvala.
GORDAN MARAS: Ali ono šta bi trebalo napraviti je napraviti sustavnu evidenciju sa tim zemljama da hrvatski proračun ne gubi desetke milijuna kuna svake godine gdje ih ne bi trebao izgubiti. Hvala lijepo. 

JOSIP FRIŠČIĆ: Hvala lijepo. Odgovor na repliku, kolega Lesar. Izvolite. 

DRAGUTIN LESAR:
Postoji još jedan problem kojega ovaj zakon, prijedlog zakona također ne rješava, možda i nije predmet ovog zakona, ali Vlada ga mora riješiti. Primjer, hrvatski državljani koji imaju prebivalište ili po novom zakonu će imat privremeno boravište u inozemstvu i tamo umre i bude pokopan. U Hrvatskoj nema članove obitelji koji bi došli sa njemačkim, švedskim ili australskim dokumentima i dokazali da je čovjek pokojan pa se zbog toga mora izbrisati iz knjige prebivališta, boravišta, čak i u onoj evidenciji državljanstva, aktivni i pasivni. Jer mi imamo aktivne državljane, to su živi, a pasivni su mrtvi državljani.
Takvi ljudi ostaju upisani u sve naše dokumente jer hrvatska država nema spoznaju o tome da oni više nisu živi, a vlasti drugih država ne dostavljaju dokumente o tome našim diplomatsko-konzularnim predstavništvima. I zbog toga na popisima birača državljana bez prebivališta u Hrvatskoj imamo strahovito puno mrtvih duša. Pa zato bi bilo dobro da državni tajnik odgovori na to pitanje kako taj dio problema riješi. I što se tiče prijedloga članka 13. pa 13.a, b, i c koje ste ponudili ja ih prihvaćam, ali za drugo čitanje samo jednu rečenicu. Prije konačnog brisanja policija mora saslušati građana kojega misli brisati. Saslušati, tražit očitovanje, bilo što, ako je dostupan hrvatskim vlastima. Tada bi izbjegli moguće zloupotrebe automatskog brisanja prebivališta, a da građanina, državljanina nitko ništa nije ni pitao. Samo jedna rečenica doda u članak 13. 

PS : Nakon svoje rasprave saznao sam kako su neke države riješile problem državljana koji imaju prebivalište u inozemstvo. Svi državljani s prebivalištem u inozemstvo svakih se pet godina moraju ponovno prijaviti, registrirati u diplomatsko konzularnim predstavništvima. Na taj način se brišu pokojni, oni koji su odselili ….( primjer Finske)

Prije nekoliko dana mediji su saznali i obajvili podatak da je u Hravstkoj 309 000 nezaposlenih. Hrvatski zavod za zapošljavanje nije želio potvrditi točnost tih podataka prije no što ih dostavi ili predstavi Vladi . Zašto? Zar su ti podaci državna tajna? Ili Vlada prije objave mora dati suglasnost na objavu?
Ne krije li se u tome pokušaj falsificiranja podataka jedne državne institucije?
Ili je opet Jadranka Kosor bila iznenađena tim podacima?

I kada su je novinari doslovno prisilili na javni komentar tih podataka, gospođa Kosor je s nevjerojatnom lakoćom uputila demagoške poruke javnosti. Prvo je rekla da su ona, svi članovi vlade i vlada u cjelini zabrinuti ali da svakodnevno naporno rade da se stanje popravi.
Što rade, nije rekla. Potom je uputila javni apel poslodavcima da ne otpuštaju radnike!

A koje apele poslodavci već mjesecima upućuju vladi i Jadranki Kosor?
Vratite PDV na 22% ! Ukinite krizni porez, hdezarinu! Uvedite zakonske rokove plaćanja od 60 dana! Platite državne dugove, posebice državnih poduzeća i zdravstvenog sustava, bolnica! Rokovi plaćanja već su prešli 6 mjeseci. Imamo nenaplaćeno više od 24 milijarde kuna!
Rasteretite nas parafiskalnih davanja, ukinite obavezna članstva u komorama i udruženjima .Zabranite novu javnu nabavu državnim resorima koji imaju neplaćene obveze prema dobavljaćima.

I jeli ih premijerka poslušala? Nije.
U proteklih 12 mjeseci izgubili smo 86.000 radnih mjesta.
Industrijska proizvodnja pala je za 9,2 %
Pad prometa u trgovini je 12%, onaj u maloprodaji 15%.

Sinoć je Borislav Škegro, jedan od specijalnih savjetnika vlade, po prvi puta javno istupio.
U „Dnevniku“ HTV-a Šprajc ga pita o mogućoj mini-poreznoj reformi.
Škegro ispravno odgovara da se porezni sustav ne smije promatrati parcijalno, od poreza do poreza, nego u cjelini. I da tu cijelinu čini i rashodovna strana proračuna.
To je najava rebalnsa državnog proračuna i smanjenja rashoda.

Na javne upite o mogućem smanjenu rashoda proračuna gospođa Kosor je pred kamerama televizije javno pitala „Kome uzeti? Predlaže li netko smanjenje porodnih naknada? Dječjeg doplatka? Pomoći invalidima?“
Demagogija. Čista demagogija. Zna ona da javno nitko neće kazati: da, smanijte porodne naknade, dječje doplatke i invalidnine. A nije ni potrebno.

No, kada premijerka već javno pita kome uzeti, snatram svojom građanskom ali i zastupničkom obavezom odgovoriti joj na to pitanje. Idemo redom, gospođo Kosor.

Prvo, u javnim nabavama država godišnje gubi između 5 i 6 milijardi kuna zbog korupcije.
Idemo u ovoj godini taj iznos, rigoroznim nadzorom smanjiti samo za 10%. Ušteda: 500 mijijuna kuna.
Drugo, za 180.000 korisnika mirovina stečenih pod posebnim uvjetima(14 kategorija povlaštenih mirovina) u ovoj godini planira se izdvojiti 8 milijardi kuna. Idemo zakonom ograničiti visinu pojedinačne povlaštene mirovine maksimalno do visine prosjećne plaće u zadnja tri mjeseca prošle godine. Po mom izračunu, to je ušteda od 500 milijuna kuna.
Treće, prava na sva socijana primanja vezati uz imovinski status obitelji. To je ušteda od oko 100 milijuna kuna.
Četvrto, u mirovinskom sustavu podatke o visini mirovina dopuniti s podacima korinsika koji primaju , uz našu i inozemnu mirovinu a onda prava na dodatke i pomoći vezati uz ukupna primanja a ne samo uz visinu hrvatske mirovine. Ušteda: oko 100 milijuna kuna.
Peto, poticaje u poljoprivredi reformirati i umjesto poticaja po površini i broju životinja uvesti poticaje po količini proizvoda. Ako se uštedi samo 10% ,to je 400 milijuna kuna.

Eto gospođo Kosor, ja stajem na ovih milijardu i šesto mijijuna kuna mogućih ušteda.
A objavom registra branitelja i ukidanjem lažnih prebivališta u Hrvatskoj naših državljana koji zapravo žive u Bosni i Hercegovini i Srbiji, moglo bi se uštedjeti još barem milijarda kuna. Ali ja zna da to vi nećete učiniti. Prvo vam neće dozvoliti udruge branitelja a drugo HDZ Bosne i Hercegovine i Pupovac.

Fonogram moje rasprave u Hrvatskom saboru 11.veljače 2010. 

Svoju raspravu ću započeti pitanjem tko kaže da u Hrvatskoj institucije pravne države ne rade svoj posao? Evo, noćas su jake snage MUP-a uspjele pohapsiti pedesetak aktivista organizacija civilnog društva i građana koji su se u Zagrebu borili za zakon i zakonitost u poslovanju. Ja jakim snagama policije „čestitam“ na uspješno provedenom hapšenju. 

O čemu u ovoj točci dnevnog reda raspravljamo? U raspravi do sada stekao sam dojam da raspravljamo o imenovanju prvoborca u borbi protiv kriminala u Hrvatskoj. Sada je spor da li je gospodin Bajić doista prvoborac ili samo komesar. Meni to u ovom trenutku nije najbitnije pitanje.
Gospođa Kosor je prije nekoliko dana dala jednu javnu izjavu kojom je rekla "A tko ako ne gospodin Bajić.". Da je to pitanje gospođa Kosor postavila prije no što je Vlada službeno gospodina Bajića predložila za treći mandat glavnog Državnog odvjetništva doista bi bilo i legitimno i dobro i možda bi veliki dio javnih polemika i rasprava već davno bio iza nas. Ali želim vas podsjetiti da u listopadu prošle godine kada smo raspravljali o Izvješću o radu glavnog državnog odvjetnika i Državnog odvjetništva u cjelini, kada je ovdje bio gospodin Bajić a moram priznati da mi je malo neobična situacija da parlament raspravlja o njegovoj kandidaturi a on nije ovdje pokraj ministra, da sam ja njemu osobno tada poručio da moje povjerenje više nema i obrazložio to činjenicom da se ne radi o osobnom odnosu nego mojem stavu da nisam zadovoljan njegovim pristupom u radu niti njegovim izvještajima.
Danas smo čuli izrečeno je u ime SDP-a da glavni državni odvjetnik ne smije biti političar i da ne smije biti političan iz čega sam zaključio da oni smatraju da je gospodin Bajić političan. Meni se sad postavlja pitanje od kada je gospodin Bajić političan? Od 2002., 2003., 2005., 2006. ili je političan postao 2008. Ja im mogu ali i ne moram vjerovati. Ali se onda postavlja pitanje da li je 2002. takva ocjena vrijedila prilikom njegovog prvog imenovanja za glavnog državnog odvjetnika?
Treća stvar na koju želim podsjetiti je obaveza državnog odvjetnika da svake godine dođe pred Sabor sa svojim izvješćem.
Ja sam pregledao šest izvješća gospodina Bajića za šest proteklih godina i ni u jednom njegovom izvješću nisam našao nijednu rečenicu u kojoj bi on Hrvatski sabor izvjestio, upozorio ili pozvao na pomoć da prvo, zakonodavni okvir Hrvatske nije dovoljno dobar da bude učinkovitiji no što je.
U nijednoj rečenici nije spominjao da ne raspolaže dovoljnim brojem ili dovoljnim stručnim kadrom, u nijednom izvještaju nije bio napomenut problem tehničke opreme kao ograničavajući moment i nikada ni u jednom izvještaju gospodin Bajić nije naveo da ima bilo kojih pritisaka od bilo koga na njegov rad.
Ja sam ga pretprošle pitao da mi direktno odgovori što Hrvatski sabor mora učiniti, promijeniti, što napraviti da bi pravosuđe odnosno državno odvjetništvo i USKOK radili što bolje. Nije odgovorio na to pitanje i nikada u izvještaju to nije spominjao.
Ja sam osobno razočaran i glavnim državnim odvjetnikom, ali i Državnim odvjetništvom u cjelini na koji način tumači postojeći Kazneni zakon, posebice članak 114. kada su u pitanju kaznena djela protiv radnika, radnih, socijalnih, mirovinskih i zdravstvenih prava.
I sada smo svjedoci da na stotine i tisuće radnika ostaju bez posla u tvrtkama čiji vlasnici istovremeno, koji odlaze u stečaj, otvaraju ili su već vlasnici drugih tobože veoma uspješnih tvrtki.
Cijela hrvatska javnost okrenuta je samo prema korupciji, a prema gospodarskom kriminalu, a smatram da naprosto ne može biti istina da veliki broj afera i slučajeva gdje poslodavci vlasnici naprosto dovode, a često i namjerno u stečaj tvrtke, da se Državno odvjetništvo tom "djelatnošću" do sada nije ozbiljnije … /Govornik se ne razumije./…
Glavni državni odvjetnik je tom dijelu, dakle radničkim pravima, u svom izvještaju u prošloj godini posvetio jednu polurečenicu koja je glasila: bilo je 193 prijave po članku 114. KZ-a. Točka. I ništa više. To dovoljno govori o njegovoj osjetljivosti po pitanju kaznenih djela kada su radnici u pitanju.
Primjeri nepostupanja. U posljednjih šest godina svjedočio sam nalazima Državne revizije i znate da ona mišljenja farba zeleno kada su bezuvjetna, žuto kad su uvjetna i crveno kad su nepovoljna. Što je bilo žuto farbano od 2004.? HAC, Fond za privatizaciju, HEP, Ministarstvo obrane, da samo neke nabrojim.
Što je bilo crveno farbano unatrag četiri godine, dakle nepovoljno? Grad Zabok tri puta u tri godine crveno pofarbano, nepovoljno mišljenje.
… /Upadica se ne razumije./…
Zlatar. Općina Galovac dvije godine. Da je nakon prvog crvenog svjetla u nalazu Državne revizije Državno odvjetništvo odradilo svoj posao počinitelji ne bi imali šansu još dva puta ponovit to isto jer bi ostali bez funkcije.
Izvješće Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave. Četiri godine, 16 crvenih, istih i nikom ništa. Nacionalno vijeće, Antikorupcijsko nacionalno vijeće pred kojim je gospodin Bajić dosad bio tri puta ako se ne varam, sa kolegom Cvitanom. Od njega nikada nisam čuo nijedan problem, osim tvrdnji da se jako dobro i da su rezultati fantastični.
Gospodin Bajić će, a očito je dobit će potporu većine u ovom Parlamentu, uskoro pred Sabor doći s izvještajem za 2009. Jedino što me u tom izvještaju bude interesiralo, jedino što ću tražiti o tom izvještaju će bit odgovor na pitanje tko je bio ili tko je kum hrvatske korupcijske mafije.
Ako gospodin Bajić ni u novom izvještaju ne imenuje kuma hrvatske korupcijske mafije koji je očito bio toliko jak da njegov duh i utjecaj bio u njegovim uredima u Gajevoj, bez obzira na potporu prilikom imenovanja, onda bi bilo najbolje da gospodin Bajić odstupi sam, a ne da će čeka 2020. kad je rekao da ide u mirovinu.
Hvala 

VLADIMIR ŠEKS: Hvala. Dva ispravka, jedna replika. Prvi ispravak, gospođa zastupnica Ana Lovrin.
 
ANA LOVRIN: Hvala lijepo, gospodine potpredsjedniče. Pa sad ne znam zapravo da li to po Poslovniku smijem ispravit da gospodin zastupnik Lesar nije dobro čitao ili nije vidio ili što jer je rekao da u šest godina čitajući izvješća nije naišao na niti jednu rečenicu o tome da gospodin državni odvjetnik… 

VLADIMIR ŠEKS: Ne možete ispravljati nešto što nije pronašao. Ako nešto nije…

ANA LOVRIN: Ako nije pronašao, onda ne smijem.

VLADIMIR ŠEKS: Ispravak nepronađenog teksta. 

ANA LOVRIN: Onda se ispričavam, jer sam samo dva izvješća pročitala pa sam pronašla u više navrata takve navode u tim izvješćima. 

VLADIMIR ŠEKS: Gospodin zastupnik Ivan Hanžek, ispravak. 

IVAN HANŽEK: Prvo u ispravku da zahvalim kolegi Turku da je ukazao gospodinu Lesaru na pogrešno navođenje crvenog nalaza za grad jedan, ali s obzirom da se nije dobro čulo ispravak kolege Lesara. Ja moram glasno reći, ne radi se o Zaboku nego o Zlataru. 

VLADIMIR ŠEKS: Dobro. I replika, potpredsjednica gospođa zastupnica Željka Antunović.

ŽELJKA ANTUNOVIĆ: Hvala lijepo. Kolega Lesar govorio je kritički o efikasnosti, odnosno neefikasnosti Državnog odvjetništva na čelu sa državnim odvjetnikom u slučajevima kriminalnih radnji, odnosno krivičnih djela.
Međutim, to me je potaklo da vam repliciram jer čini mi se da je od toga ili bar jednako tako važna i zadaća koju Državno odvjetništvo ima, a po meni ju ne obavlja dobro u slučajevima u kojima predstavlja državu u različitim sporovima koji imaju imovinsko-pravni karakter.
Naime, iz političkih razloga Vlada Republike Hrvatske često je prozivala i otvarala nekakve sporove prema svojim građanima, prema općinama i gradovima diljem Republike Hrvatske otvarali su se sporovi koji nisu imali ništa drugo nego političku pozadinu iza sebe, ali koji danas, koji već godinama se vuku po sudovima i koji onemogućavaju da se provode i realiziraju brojni razvojni programi, razvojni projekti, zapošljavaju ljudi u tim područjima.
Čini mi se da je jedan indolentan stav ja bih rekla neutralan stav kojeg je Državno odvjetništvo zauzelo u tim suludim sporovima gdje država vodi sporove protiv svojih građana kao da oni nisu građani države zato što su građani jedne općine, da je vrlo štetan i da bi tu trebalo mnoge stvari promijeniti. Da je Državno odvjetništvo i državni odvjetnik da su trebali imati proaktivan stav i poduzeti nešto da se rasterete naši sudovi, da se stvari riješe ili izmjenom zakona ako je to bilo potrebno ili aktivnostima prema Vladi u smislu dogovornih rješenja tih sporova. 

VLADIMIR ŠEKS: Hvala. Odgovor na repliku, gospodin Lesar. 

DRAGUTIN LESAR: Kolegice Antunović, ovaj politički diktat u radu Državnog odvjetništva se često spominje. Ja bih doista volio da sam državni odvjetnik barem jednom javno na tu temu istupi i da sve nas ili razuvjeri ili uvjeri da je to bio razlog takvog njegovog dosadašnjeg rada.
Ali onda se pitam zašto državni odvjetnik ne priziva i onda takav politički diktat kad je gospodarski kriminalitet u pitanju. Zašto ne upozori Vladu da treba Kazneni zakon promijeniti u tom dijelu gospodarskog kriminaliteta pa da bude još učinkovitiji, tako da su mi ovi putevi političkih diktata naprosto nejasni. A nekako kad gledam boju i smjer njihovih kretanja više je okrenut prema Bruxellesu nego Zagrebu.
I dozvolite mi gospodine potpredsjedniče, kolega Hanžek ispričavam se krivo sam rekao nije Zabok nego Zlatar, Zlatar, Zlatar a ne Zabok, Zabok, Zabok. Jel' se sad čulo dobro? Hvala. 

I JOŠ JEDNA MOJA REPLIKA:
Kolega Dragovan i vi ste uočili četiri stvari koje su se ponavljale u dosadašnjoj raspravi.
Povoljna klima za borbu protiv korupcije sada navodno postoji. Kada su u HAC-u smjenjivale uprave i nadzorne odbore rekli su da su smijenjeni zbog nepovoljne klime. Dakle, imamo problem sa klimatskim promjenama. Ako je klima najvažniji kriterij kod imenoanja državnog odvjetnika onda bih ja bio slobodan predložit najboljeg stručnjaka za klimatske promjene u Hrvatskoj, a to je gospodin Sjerković
Međutim, četvrta točka koja se stalno spominje je politička volja. Ako je sada politička volja za borbu protiv korupcije prisutna, a prije nije bila onda zapravo priznajemo da mi imamo u Hrvatskoj problem ne s korupcijom nego političkom korupcijom pa bi i drugi smjer traženja najboljeg kandidata za državnog odvjetnika bio po meni Remetinec jer tamo su oni torbari ili će biti oni torbari koji imaju dokazano sposobnost po političkoj korupciji i najbolje razumiju kako ona funkcionira.

Oporba je šokirana prijedlogom HDZ-a da dijaspora glasa dopisno!
Čuli su to danas od Jadranke Kosor osobno. Na pregovorima o ustavnim promjenama.
Evo što donosi „Index“:

Pusić: Važno je da glasovi dijaspore ne promijene političku volju glasača iz Hrvatske
„HDZ i Vlada povukli su svoj raniji prijedlog glasanja dijaspore temeljem međunarodnog sporazuma i sada predlažu dopisno glasanje hrvatskih državljana s prebivalištem izvan Hrvatske no to je nama iz oporbe neprihvatljivo. Za to treba duga demokratska tradicija", kazala je Pusić.“
(http://www.index.hr/vijesti/clanak/pusic-vazno-je-da-glasovi-dijaspore-ne-promijene-politicku-volju-glasaca-iz-hrvatske/474791.aspx)

Na radiju sam upravo čuo Milanovića. I on je konsternirana ovim prijedlogom.
U listopadu prošle godine u Saboru raspravljali smo o prijedlogu ustavnih promjena koje su predložili SDP, HNS i SDP.
Pročitajte što sam tada rekao: Pažljivo čitajte!

„Drugo, prijedlog vezan na članak 45. koji se odnosi na glasanje državljana Republike Hrvatske mogao bih prihvatiti i reći za ovaj prijedlog da je dobar, da biračka mjesta budu samo na teritoriju Republike Hrvatske, ali predlagatelje pitam, a u dvorani vidim samo kolegu Mimicu i kolegu Flegu od predlagatelja, ne mislite li da ovakvom prijedlogom Ustavne odredbe tjerate zeca a da možete istjerati lisicu? Naime, jeste li se spremni suočiti sa kontra prijedlogom HDZ-a ako se ovo prihvati da bude ustavna odredba ,da se za 11. izbornu jedinicu uvede dopisno glasovanje. To neke države imaju. Jeste li spremni se prihvatiti tog prijedloga da hrvatski državljani bez prebivališta u Republici Hrvatskoj, ono što zovemo dijaspora, glasaju dopisno? Ovaj prijedlog koji je dati vuče i daje legitimno pravo HDZ-u na takav odgovor. Ako ste se s tim spremni suočiti, ok.“

Ovaj post možete pogledati u cjelosti:
http://www.drlesar.bloger.hr/post/o-oporbenom-prijedlogu-ustavnih-promjena/1844647.aspx

Sada su kolegice i kolege , oporbeni lideri u šoku, konsternirani, zbunjeni...
Tjerali su zeca. I istjerali lisicu.
Kada će ta gospoda vidjeti barem jedan potez (korak) dalje?
Kada će se prestati nadmudrivati sa Šeksom?
Zaigrali su se i s prijedlogom o dopunskom (dvostrukom) pravo glasa pripadnika nacionalnih manjina. I opet tjeraju zeca. Ali s ovim prijedlogom neće istjerati lisicu nego vuka.

Mislim da Vladimir Šeks nikada nije imao lakši posao s ustavnim promjenama i pregovorima s oporbom.

Sjećate li se Štrumpfova? I onog vragolana Vicka? Nakon svake ludorije vikao bi „Iznenađenje, iznenađenje!“
Sjetio sam se njega zbog naše predsjednice Vlade. Gospođe Kosor.

Iznenađena je gospođa Kosor raširenošću korupcije u Hrvatskoj.
Iznenađena je krađom 2 000 tona državne pšenice i 1 000 tona kukuruza iz silosa „Đakovštine“.
Iznenađena je i mogućnošću da našem konzorciju (IGH i Konstruktor) propadne posao izgradnje auto-ceste u Crnoj Gori vrijedan više od dvije milijarde eura.
Iznenađena je protivljenjem Hrvata iz Bosne i Hercegovine novom zakonu o prebivalištu jer, jadnici, mogu izgubiti brojna socijalna prava. Koja nisu ni smjeli ostvarivati jer su u Hrvatskoj imali prijavljeno lažno prebivalište.
Iznenađena je ugovorom Vlade i MOL-a o plinskom biznisu zbog kojeg Hrvatska može nadrapati za oko dvije i pol milijarde kuna.
Iznenađena je i ljutnjom seljaka i zakonom o poljoprivrednom zemljištu koji seljacima zabranjuje prodaju vlastite zemlje i tjera ih da zemlju prvo moraju ponuditi državnoj agenciji. Koje nema jer je gospođa Kosor zabranila njeno osnivanje. Zbog recesije, rekao je njezin ministar Čobanković.
Iznenađena je i informacijama da je „Podravka“ kao jamstvo za kredit OTP banci ponudila dionice INE. Koje nema ali bi ih nabavila.
Iznenađena je i činjenicom da članovi nadzornih odbora u HAC-u, HC-u, HEP-u, HFP-u, HŽ-u, INI, Hrvatskoj poštanskoj banci....ništa nisu znali o kriminalu, korupciji, namještenim natječajima javne nabave. Nisu znali jer su im uprave radile iza leđiju.

Tako naša predsjednica vlade, u pratnji Mrguda, Trapavog , Lumena a ponekad i Štrumpfete, stalno ponavlja „Iznenađenje, iznenađenje!“ Za sve su krivi Gargamel i Azriel.

Naravno da je iznenađena. Jer proteklih šest godina gospođa Kosor ništa od toga nije ni mogla znati. Pa ona je bila samo podpredsjednica Vlade. I ministrica. Kako bi onda sve to mogla znati? Njoj ništa nisu govorili. Ona pak ništa nije pitala. Zato su je i postavili za predsjednicu Vlade. I zajednice. Iznenađenje, iznenađenje!

Živ, živ!
Tko je ukrao 2 000 tona žita i 1 000 tona kukuruza u Đakovo? Živ, živ! Živ, živ!
Zašto uopće traže lopova? Pa zna se da vrapci u blizini silosa u kojima se čuvaju državne robne rezerve teže i do dvije kile. A štakori ko svinje, sto do stodvajset kila.
Uostalom , što vrapci znaju što je 2 000 tona? Vide i pojedu!
Slučajno ili ne ali tih 1 000 tona kukuruza je u silose „Đakovštine“ u 2009. dopremljeno iz druga dva silosa u kojima je do tada država čuvala robne rezerve. Odlučilo to Ravnateljstvo robnih zaliha „da kukuruz bude što bliže za potrebe“. piše u njihovom izvještaju.

Loša klima!
Kada je ministar Kalmeta javno obrazlagao smjenu uprave i nadzornika „Hrvatskih autocesta“ rekao je da moraju otići ,citiram „ zbog loše klime u poduzeću“.
Smjenili ih zbog klimatskih promjena. A Bajić ih uhapsio zbog kriminala. I onda Jadranka neće biti iznenađena?

Sitničavi Đetići!
Crnogorska Vlada od Radića traži jamstvo od 140 milijuna eura za koncesiju za novu auto-cest. A banke nedaju pa nedaju. A Radić je to Jadranki prešutio kada su zajedno slavili potpisivanje ugovora. Zapravo, nije joj rekao da mu je Ivo obečao državno jamstvo. Ne crnogorsko, nego hrvatsko. I kak onda nebo iznenađena?

Mađari imaju ugovor!
Evo, sinoć je i MOL potvrdio da je deponirao u OTP banci 34 milijuna eura za kredit „Podravci“ s opcijom povrata u novcu ili dionicama INE. U Hrvatskoj o tome nitko ništa ne zna. Ljubo Jurčić nikako nije mogao naći te ugovore u „Podravci“. Ivo i Damir priopćuju da s tim nemaju ništa. Pa naravno da je Jadranka iznenađena!

Agencija za otimanje privatne zemlje!
Zakonom o poljoprivrednom zemljištu predviđeno je osnivanje Agencije za poljoprivredno zemljište koja bi od vlasnika poljoprivrednog zemljištva otkupljivala zemlju. Agencija je trebala startati 1. siječnja ove godine od kada je i zabranjena slobodna prodaja zemlje.
Zbog recesije gospođa Kosor zabranila je osnivanje Agencije.
I zamislite sada, ljudi se se počeli buniti. Onda je gospođa Kosor dozvolila osnivanje Agencije i to već od 1. srpnja. Recesija je prošla a to nitko nije rekao gospođi predsjednici.
Pa naravno da mora biti iznenađena. Jadna ona.

Ako ste mislili da se kao otac djeteta može upisati stvarni, biološko otac, grdno ste se prevarili. U Hrvatskoj , zbog presumpcije u Obiteljskom zakonu da je otac rođenog djeteta bračni drug majke, po sili zakona upisuje se bračni drug , pa čak i bivši bračni drug taman bio i on dokazano neplodan. Biološkog oca Hrvatska ne priznaje. O tome sam govorio u Saboru 27. Siječnja 2009. Evo fonograma moje rasprave. 

Provedbeni zakon za ovu konvenciju (EU Konvenciju o ostvarivanju dječjih prava) u Hrvatskoj je Obiteljski zakon. Ja smatram, da nakon ratifikacije ove konvencije obaveza je ministarstva da što hitnije Vladi, a Vlada Saboru predloži izmjene dijelova Obiteljskog zakona koji po mom sudu uskraćuju pravo djeteta da ima oca, onoga tko je stvarno biološki otac. To ću ilustrirati na dva primjera.
Prvo, da je kojim slučajem Marija Isusa rodila u Hrvatskoj, imala bi ozbiljnih problema jer bi ju Centar za socijalnu skrb zbog odredbe Obiteljskog zakona prisilio da mora upisati ime oca, odnosno da mora dati ime oca. Mislim da se radi o članku 56., ali nisam siguran, u kojem stoji da žena nakon poroda, ako nije dala ime oca u bolnici, biti će pozvana pisanim putem u Centar za socijalni skrb da bi dala ime oca.
Primjer o kojem vam govorim, nakon što su ju 3 mjeseca izluđivali, žena je odlučila pronaći jednog poznanika koji je pristao da njega upišu kao ime oca, da ju država prestane maltretirati sa zahtijevanjem ime oca. I tako su napravili. Sada pitam koji je to interes države da ženu koja je rodila, koja nije u braku, koja ne živi u vanbračnoj zajednici pozivamo i tjeramo da veli tko je otac ako ona to neće reći ili možda ne zna, sasvim svejedno? Koji je to interes djeteta da država natjera majku na takvo ponašanje? One koje su bile žilavije, upornije i nakon 6 mj. su odbile čak i odazivat se više na pozive Centra za socijalnu skrb i rubrika otac je ostala prazna ili piše nepoznato. Je li takvo ponašanje, takva odredba zakona sukladna ovoj konvenciji? 

Drugi slučaj, kada se obitelj koju tobože štitimo obiteljskim zakonom, a u ovom prvom slučaju obitelji ni nema, ona ne postoji i sama činjenica rođenja djeteta neće stvoriti obitelj. Obitelj se raspadne, partneri se dogovorno raziđu, podijele imovinu bez tučnjave, fizičkog zlostavljanja i 2 ili 3 godine više ne žive zajedno. Nakon toga pokrenu zakonom predviđeni postupak rastave braka pred sudom, ali desi se da žena u tom postupku u to vrijeme rodi dijete. Po slovu našeg obiteljskog zakona kao otac tog djeteta mora biti upisan formalni bračni drug majke.
Mora biti upisan bračni drug, formalni bračni drug te majke. Biološki otac ne osporava očinstvo, kaže: "Da, ja sam stvarni otac". Majka kaže: "Da, on je otac.", a formalni bračni drug kaže: "Ja i teoretski ne mogu biti otac jer 3 godine ne živimo zajedno." Ne, to nije dovoljno jer je Hrvatska država odlučila da su te 3 osobe nedovoljno sposobne prepoznati interes djeteta, nego kažu ovako: "Ako želite da se kao otac upiše stvarni otac, onda majka mora pred sudom pokrenuti postupak osporavanja očinstva formalnom bračnom drugu i tek nakon pravomoćne odluke suda mi ćemo vam dozvoliti da se kao otac rođenog djeteta upiše biološki otac." Takva odredba postoji samo u još jednom zakonu, a on se zove Kuran. Doduše u našem zakonu je čak predviđeno i to da ako žena rodi dijete u roku od 300 dana nakon pravomoćne rastave braka, nakon rastave braka, opet će se kao otac upisati bivši muž, bračni drug, a ne biološki otac, čak ni novi bračni supružnik nego bivši. U Kuranu ne piše 300 dana nego je naveden je broj mjesečnih pranja kao granica ili prepreka tome.
A što ako kada žena rodi to dijete s drugim partnerom formalni bračni drug umre pa ga sudac ne može saslušati? Onda je sudac rekao ženi: "Znate što gospođo? Vaš formalni bračni drug je mrtav, ja ga ne mogu saslušati. Vi ćete lijepo platiti 8 i pol tisuća kuna pa provest DNA analizu i uvjeriti se da nije on otac djeteta kojega ste vi rodili ako želite da se biološki otac upiše kao otac." Dakle, nema spora. Ponavljam vam, majka koja je rodila dijete kaže tko je otac, taj čovjek priznaje očinstvo jer žive u vanbračnoj zajednici, formalni bračni drug veli: "Ne ja nisam otac jer 3 godine ju nisam čak ni vidio, a internetom se očinstvo još ne može napraviti.", i nikakvu javnobilježničku ispravu, nikakvu ispravu Centra za socijalnu skrb država ne priznaje nego mora biti sudski postupak. To je tobože u interesu zaštita obitelji koja više ne postoji. Ona se raspala nažalost i stvaraju se 2 nove obitelji. 

Da bi ta majka s djetetom nakon 3 mj. htjela uzeti putovnicu i s djetetom otići u Europu mora imati suglasnost oca. To je formalni bračni drug koji 3 godine živi u Kini npr. i radi u Kini. On mora otići u Peking u naše veleposlanstvo, ako nekoga nađe, ovjeriti punomoć, poslati u Zagreb da bi Hrvatska država bila onda toliko ljubazna prema materi i djetetu i dozvolila da dijete dobije putovnicu i slobodno putuje. A biološki otac je tu i pratio bi svoju partnericu i svoje dijete u Europu. Ne, to ne može jer smo mi obiteljskim zakonom rekli da se podrazumijeva da je otac onaj koji je sa ženom bio u braku ne samo za vrijeme trajanja braka nego i 300 dana nakon rastave braka.
To je 19. stoljeća konzervativni pristup koji ne poznaje i ne priznaje život. Napominjem odredbe u zakonu koje postoje dobre su i moraju ostati kada nastaju sporovi. Kada nema dogovora, suglasja. Međutim, zakon mora imati i predvidjeti mogućnost kada nije sporno očinstvo ni majčinstvo. I kada 3 osobe izjavljuju i priznaju jedno te isto, Hrvatska je država ustala protiv jedne i druge obitelji u nastajanju i djeteta namećući rješenje koga će upisati kao oca.
Ja ću predložiti uskoro izmjene dopune tog dijela zakona i po reakciji državnog tajnika vidim da je to s gnušanjem će biti odbačeno. Ako i dalje mislite da takve odredbe u obiteljskom zakonu moraju ostati i da su u svrhu zaštite interesa djeteta, ako to smatrate zaštite interesa djeteta onda ili obitelji nemate ili je neki drugi problem. 

JOSIP FRIŠČIĆ:
Hvala lijepo. Evo, ovo je bilo sveobuhvatno. Od svete obitelji do svih. Po raspravi imamo jednu repliku prijavljenu, uvažene kolegice Ingrid Antičević-Marinović.
INGRID ANTIČEVIĆ-MARINOVIĆ:
Pa mogla bih se složiti sa kolegom oko uzdržavanja u Obiteljskom zakonu koje norme su i dalje vrlo diskutabilne s obzirom da velika većina i to najčešće očeva ne plaća uzdržavanje za svoju djecu. Međutim ove odredbe u Obiteljske koje se nalaze u našem Obiteljskom zakonu gotovo oduvijek, one su u nekom smislu i unaprijeđene nalaze se u obiteljskim zakonima ili se negdje zove Zakon o braku, odnosima odraslih i djece tako se nekada i ranije naš zvao u svim zemljama, u anglosaksonskom zakonu u kontinentalnoj Europi dakle svugdje postoji presukcija da je muž majke otac djeteta. Možete li kolega zamisliti obrnutu situaciju, da bi svaki puta ljudi koji su u braku i muž morao odlaziti da potvrde jeli to njegovo dijete. Istina je da je život puno bogatiji od samog zakona, pa ima izvanbračne djece. Ali molim vas neka bar snose takvu odgovornost za takvo svoje ponašanje, jer mi moramo nažalost i djecu učiti da bi kasnije kao odrasli bili odgovorne osobe da se iz seksualnog odnosa može roditi dijete. Pa onda ako je taj koji je u braku, odnosno ta koja je u braku to radi, pa valjda nisu toliko lijeni da idu u poseban postupak. Dakle, radi takvih i tih i takvih osoba mi bi morali mijenjati osnovnu presukciju da je muž žene otac djeteta. Pa molim vas, to ni u Švedskoj nema, ni u Finskoj nemate. I ova pravna pretpostavka da je i dijete koje je rođeno nakon prestanka braka 300 to također ide in favoren djeteta jer društvo i država žele da dijete ima oca. A zato i postoji u Obiteljskom zakonu ako tomu nije tako mogućnosti da svi oni koji smatraju da nisu očevi, odnosno majke određene djece mogu u određenom razdoblju i u određenim rokovima pobijati majčinstvo, odnosno pobijati očinstvo. Eto toliko radi istine i radi samog prava. 

JOSIP FRIŠČIĆ:
Hvala lijepo. Odgovor na repliku kolega Lesar. Izvolite.
DRAGUTIN LESAR:
Hvala lijepa. Kao što to i često biva kolegica Ingrid ne sluša pažljivo pa onda replicira na potpuno krivu stvar.
Bio sam vrlo jasan, odredba koja postoji mora ostati ali se mora dopuniti. I nije točno da zakonodavstvo drugih država ne poznaje situaciju i mogućnosti i odstupa od opće definicije da je ženin muž obavezno otac i predviđa mogućnost ukoliko se sva tri partnera, odnosno tri osobe o tome dogovorno izjasne da država to uvažava bez sudbenog postupka. U Švedskoj ne idu na sud da bi taj problem riješili, nego je to ovlast socijalne službe. A ja sam upravo govorio o tome da socijalna služba mora prihvatiti takvu izjavu sva tri partnera kao činjenicu, a ne sudbeni postupak. Ne, ne u Hrvatskoj je potrebno isključivo sudski postupak pobijanja očinstva. I slučajeve koje sam iznosio ne radi se o sporu o uzdržavanju djeteta niti o odbijanju alimentacije, nego samo u pitanju o tome tko je otac. Razlikujemo se u tome koje će tijelo vlasti evidentirati dogovor oca biološkog oca i matere. Kod nas isključivo sud. O tome sam govorio. 

PS. Samo dan nakon ove rasprave u ruke sam dobio dokumentaciji jednog slučaja kakve opisujem . Ukratko, po sili zakona kao otac djeteta upisan je bivši bračni drug koji je od rođenja neplodan ! I koji izjavljuje da nije otac. A biološki otac izjavljuje da je otac. Dijete je rođeno u listopadu 2008. Godine Od tada se majka i biološki otac djeteta pokušavaju izboriti za pravo upisa kao roditelji djeteta. Još nisu uspjeli.