Ismijali ste nas zbog onoga za što se danas i Vi zalažete!?

Prije čak i manje od pet mjeseci Hrvatski laburisti – Stranka rada obratili su se Željku Rohatinskom pismom u kojemu su od guvernera zatražili ukidanje valutne klauzule. Između ostalog u pismu g. Rohatinskom smo napisali:

„Poštovani g. Rohatinski, obraćamo Vam se kao vrhunskom autoritetu i stručnjaku u području monetarne politike te visokom dužnosniku kojeg većina doživljava zaštitnikom interesa Hrvatske, njezina digniteta i digniteta njezinih građana.

Iako je u vremenima globalizacije, odnosno posvemašnje i svekolike povezanosti – kulturne, privredne, financijske, političke, vojne – nemoguće govoriti o državnoj neovisnosti u klasičnome smislu, mi, Hrvatski laburisti – Stranka rada, smatramo da osim što se Hrvatska u potpunosti prepustila svim negativnostima neoliberalnog kapitalizma – u kojemu su radnici moderni robovi, odnos prema domaćoj, nacionalnoj, hrvatskoj valuti – kuni doprinosi još jačemu narušavanju suvereniteta.

Ako se analizira odnos države te HNB-a prema kuni, nije pretjerano reći da kuna zapravo nikad i nije bila nacionalna valuta već puko transakcijsko sredstvo. Nakon uspostave hrvatske države prvo transakcijsko sredstvo bio je hrvatski dinar a nacionalna valuta njemačka marka. Od 30. svibnja 1994. dinar zamjenjujemo kunom a ukidanjem DEM euro. Odnos središnje banke prema kuni svjedoči da ne postoji povjerenje u stvarnu vrijednost kune. Nema više niti jedne banke u Hrvatskoj koja daje kredit u kunama. A čak je dosadašnjih 87 posto kredita vezano deviznom, valutnom klauzulom. Što pak znači da su svi ti krediti – devizni. Svaki poremećaj kune, a do njega usprkos Vašim čvrstim obećanjima (Vi najbolje znadete da se monetarna politika ne temelji na vjeri) u prezaduženoj državi s uništenom industrijom može doći vrlo brzo, pasti će na leđa građana. Famoznom deviznom klauzulom banke su sav rizik sa sebe prebacile ili na građane – od kojih predobro žive – ili na tvrtke.

Zato od Vas tražimo da donesete odluku kojom će doći barem do podjele rizika banaka, građana i hrvatskih tvrtki. Tražimo da se devizna klauzula ukine kako bi kuna napokon postane nacionalna valuta, kako bi Hrvatskoj bio vraćen dio suvereniteta koji iz dana u dan gubi, i kako bi banke (uglavnom u stranome vlasništvu) poslovale po pravilima po kojima posluju u matičnim državama.

Ako je deviza vrijedni strani novac, zar nije logično, pa čak – ako baš hoćete – patriotski da Hrvatska napokon ima i VRIJEDNI DOMAĆI NOVAC?!

Očekujući Vaš odgovor, ali i konkretne poteze, molimo Vas da ovaj zahtjev ne tretirate populističkim, jer guverneri većine uređenih europskih država pitanje digniteta domaće valute ne smatraju populizmom.“

Na odgovor guvernera Rohatinskog nismo trebali dugo čekati. Naš je prijedlog dočekao s ironijom, što, priznajemo, od osobe koju uvažava veliki broj hrvatskih građana, nismo očekivali. Pojašnjenje da, ali podcjenjivanje ne. Sedmoga prosinca prošle godine guverner nas je podučio da uz ukidanje devizne klauzule trebamo predložiti – u sklopu ukupne monetarne politike – i druge mjere koje idu u paketu s ukidanjem devizne, odnosno valutne klauzule. Neke od njih su zabrana nove i ukidanje stare devizne štednje u hrvatskim bankama. Između ostalog, guverner nas je pozvao da apeliramo na građane Hrvatske da ne otvaraju račune u stranim bankama.

„Samo tako prošireni zahtjev može biti konzistentan, naravno, s posljedicama koje nije teško predvidjeti“ – poentirao je Rohatinski, tvrdeći, puno puta, kako bi ukidanje devizne klauzule srušilo bankarski sustav, jer bi građani iznijeli sve svoje devize izvan Hrvatske.

Nakon manje od pet mjeseci, salto morale, ili kopernikanski obrat.

Guverner na skupu Tržište novca priznaje da je Hrvatska visoko eurizirana jer valutna klauzula u depozitima i kreditima povećava kreditni rizik. „Što se tiče eventualne zabrane primjene valutne klauzule na kredite, to je pitanje regulirano u članku 21. i 22. Zakona o obaveznim odnosima i izvan je ingerencije HNB-a“. Guverner je na spomenutom skupu istaknuo i to kako valutna klauzula smanjuje manevarski prostor HNB-a u obrani stabilnosti kune, ali otežava i uvođenje eura u Hrvatsku. No, za to odgovornost snosi, prema g. Rohatinskom – Vlada.

Otkud ti novi vjetrovi. Evo i mogućeg vjetrokaza.

Prije Rohatinskog slično mišljenje iznose Europska centralna banka i MMF, a agencija Fitch također govori o visokoj deviznoj opterećenosti javnog i privatnog sektora u Hrvatskoj. Europska centralna banka preporučila je HNB-u da smanji uporabu devizne klauzule kako bi se smanjila i ranjivost Hrvatske prema mogućim naglim promjenama u kretanju tečaja eura i ostalih stranih valuta.

Što je činio HNB, osim što je našu – potvrdili su brojni stručnjaci – utemeljenu inicijativu pokušavao ismijati? Trudio se, pravdaju se u HNB-u, smanjiti udio valutne klauzule, ponajprije održavanjem stabilne kune, što je – nije teško zaključiti – u opreci s guvernerovom tvrdnjom izrečenom prije nekoliko dana da valutna klauzula smanjuje manevarski prostor HNB-a u obrani stabilnosti kune.

Problem je u tome, tvrde u Narodnoj banci, što je udio devizne u ukupnoj štednji u posljednje tri godine povećan sa 70 na 81 posto. Znamo da banke moraju valutno usklađivati aktivu i pasivu te ako su im izvori novca uglavnom u stranoj valuti, u devizama, i kredite moraju davati u devizama ili ih vezati uz vrijednost deviza. Razlike se, naravno, mogu pokriti i kamatnim stopama koje su (i bez toga) u Hrvatskoj, usprkos (mnogi će reći – umjetnoj) stabilnosti kune, među najvišima u Europi.

Tko je posijao sumnju u hrvatsku kunu?

Zbog čega su građani, usprkos stabilnosti kune, većinu štednje pretvorili u stranu valutu, eure, franke i dolare?

Tko je, uostalom, donio takav, antikunski Zakon o obaveznim odnosima?

Hrvatska vlast. Je li se HNB tome suprotstavio? Nije. Barem ne odveć glasno.

Pogodovalo se, i u Vladi, i u Saboru, interesima stranih banaka, koje su valutnu klauzulu nametnule kako bi u poslovanju izbjegle i najmanji rizik.

Hrvatski laburisti su nekoliko puta javno upozoravali na povlašteni status stranih banaka u Hrvatskoj, ali nismo čuli da HNB staje na stranu onih zbog kojih, uostalom, postoji; građana. Stabilnost banaka da, ali ne isključivo preko leđa građana.

Kada smo predlagali ukidanje valutne klauzule nismo ni mislili da je treba ukinuti preko noći, ne pripremivši prethodno mogućnost za saniranje eventualnih posljedica. Smatramo da je jedan od koraka, u paketu mjera o kojemu govori Rohatinski, i stvaranje jake nacionalne, hrvatske banke u kojoj će hrvatski građani i te kako rado štedjeti u kunama.

No, za to je potrebna i drukčija monetarna, i drukčija privredna politika, i drukčiji odnos prema centrima moći. Treba nam monetarna politika koja neće dijeliti lekcije s visine, pa ni onda kada nismo u pravu. A bili smo u pravu kada smo tražili ukidanje devizne klauzule. To nam je prije nekoliko dana potvrdio i sam guverner Rohatinski, koji se prema Laburistima ponio kao prema konkurentskoj stranci. Možda su i od tuda zapuhali neki vjetrovi.

PS. Zagovornici devizne klauzule nikako da odgovore na jedno pitanje : ako je  devizna klauzula posljedica visoke euroziranosti hrvatskog tržišta, zašto je  više od 7o posto klauzula u švicarskim francima a ne u eurima?