Predsjednik Republike Ivo Josipović u petak, 11 ožujka obavio je konzultacije s predsjednicima parlamentarnih stranka. Vidjeh da su bili pozvani i da su došli i ovi iz HSLS-a mada u Saboru nemaju zastupnike. Mislim, imali jesu ali ih sada nemaju. Pa ipak, po našem su zakonu oni parlamentarna stranka. I ove će godine iz proračuna ubrati oko 800 tisuća kuna.
Hrvatski laburisti – Stranka rada ima zastupnika ali iz proračuna neće ubrati ni lipe. I to je po zakonu. A zakone, molim lijepo, treba poštivati.
A predsjednik Josipović konzultirao se o stavovima stranaka u vezi izbora. Točnije, kada bi oni trebali biti.
U ime Hrvatskih laburista ja sam izrazio veliku rezervu da ova Vlada može pregovore uspješno završiti do kraja lipnja. I na temelju prikupljenih 62.000 pisama građana jasno iskazao stav da bi izbori trebali biti odmah. A ovo obečanje da će Jadranka Kosor datum izbora objaviti nakon završetka pregovora nazvao pokušajem kupovanja vremena. Nakon završetka pregovora tražiti će vremena i mira da potpišu pristupni ugovor, pa onda vremena i mira da raspišu referendum tako da izbori mogu pasti u veljači ili početkom ožujka 2011.
A Hrvatska ne može čekati još devet-deset mjeseci jer se ne čini ništa na gospodarsko-socijalnom području.
Prema medijskim izvještajima predstavnici „kukuriku koalicije“ tražili su da izbori budu „ u primjerenom roku“, Friščić je izrazio želju da to bude u vrijeme svinjokolja a ostali su „izrazili želju da izbori budu u jesen“.
Prema najnovijoj anketi, čak 57% građana smatra da bi izbori trebali biti odmah!
A što je u pozadini ovako različitih stavova političke elite?
Ključ je trenutak potpisivanja pristupnog ugovora.
Naime, u trenutku potpisivanja pristupnog ugovora određuje se kvota države – pristupnice o pravu na broj privremenih zastupnika u EU parlamentu i EU-službenika, stručnjaka, članova različitih tijela i službi unutar Europske komisije i parlamenta u Bruxellesu i Strasbourgu.
Prema broju stanovnika Hrvatskoj će pripasti 11 ili 13 mjesta u EU parlamentu i oko 400 zaposlenika u službama EU.
Tko će „izabrati“ te ljude? Koja parlamentarna večina? Tko će u Bruxeselles ili Strasbourg poslati „svoje“? Ako to bude u sadašnjem sastavu Sabora 60% kvote uzima HDZ sa svojim partnerima a od 40% oporbene kvote podjela bi se vršila između SDP-a i HNS-a. Broj predendenata pak je dvostruko veći od raspoložive kvote.
I zato Milanović želi pustiti da HDZ pregovore završi i onda raspiše izbore kako bi on bio taj koji će potpisati pristupni ugovor i djeliti kvote. I naravno, slati „svoje“.
Iz istih razloga Jadranka Kosor želi biti ta koja će potpisati pristupni ugovor, poslati svoje na dobro plaćena radna mjesta i tek onda raspistai parlamentarne izbore.
A svaki pokušaj nove parlamentrane večine da to mjenja unaprijed proglasiti revanšizmom.
Ako mi ne vjerujete, raspitajte se kolika je mjesečna plaća EU-parlamentaraca. I koje još beneficije donosi.
Možda negdje nađete i podatke o plaćama i beneficijama zaposlih u EU birokraciji.
I zato će datum izbora u Hrvatskoj ovisiti o datumu potpisivanja pristupnog ugovora.
A što o svemu tome misle građanai Hrvatske moći će iskazati na referendumu tek NAKON potpsivinja ugovora. Jer je uz pomoć glasova SDP-a tekst
Deklaraciju
O TEMELJNIM NAČELIMA PREGOVORA ZA PUNOPRAVNO ČLANSTVO REPUBLIKE HRVATSKE U EUROPSKOJ UNIJI
8. Hrvatski sabor ističe važnost aktivne uloge građana Republike Hrvatske u procesu pridruživanja Europskoj uniji. Građani Republike Hrvatske će odlučiti o pristupanju Europskoj uniji putem referenduma koji se mora održati prije potpisivanja Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, odnosno po završetku pregovora.
(19. siječnja 2005 – NN 12 /05)
izmjenjen pa sada glasi:
»Građanke i građani Republike Hrvatske odlučit će o pristupanju Europskoj uniji na referendumu koji će se održati u roku od 30 dana od dana potpisivanja Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji. Nakon referenduma, ovisno o njegovim rezultatima, Hrvatski sabor pristupit će ratifikaciji Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji.«. (26. studeni 2006 – NN 135/10)
Tako je u državi u kojoj se politička elita boji građana.