Jučer smo u Saboru raspravljali o Izvješću o radu Državnog ureda za reviziju za 2006. godinu, te Izvješću o obavljenim revizijama za 2005. godinu. Državna revizija je pripremila i dostavila hrpu korisnih podataka, obzirom da vode detaljnu statistiku. Skraćeni prikaz koji dostavljen zastupnicima imao je nekoliko tisuća stranica, dok Državna revizija ima na desetke tisuća stranica korisnih informacija i statističkih podataka. U moru brojeva pažnju mi je privukla slijedeća tablica:



Iz tablice nije teško isčitati koje županije imaju najskromnije prihode i primitke, te koliko je Grad Zagreb udaljen od hrvatskog prosjeka, bolje rečeno hrvatske realnosti. Gotovo odmah sam se sjetio izvješća UNDP-a pod nazivom «Izvješće o društvenom razvoju Hrvatske, 2006. – Lista socijalne isključenosti». Izvješće se, na 170 stranica, bavi problematikom socijalne isključenosti u Hrvatskoj i rezultat je opsežnog istraživanja. Prema definiciji «socijalna je isključenost proces kojim su određeni pojedinci gurnuti na rub društva i onemogućeno im je puno sudjelovanje samo uslijed njihova siromaštva, nedostatka temeljnih sposobnosti i prilika za doživotno učenje ili kao rezultat diskriminacije. Na ovaj se način udaljavaju od prilika za rad, mogućnosti za ostvarenje prihoda i obrazovanje, kao i od mreže društvenih aktivnosti i aktivnosti u zajednici. Nemaju pristupa tijelima moći i procesima odlučivanja, te se zbog toga često osjećaju bespomoćni i nesposobni preuzeti kontrolu nad svojim odlukama koje utječu na njihov svakodnevni život.» U tom izvješću nalazi se nekoliko zanimljivih grafikona i tablica koje u relaciji s podacima Državne revizije daju zanimljivu sliku.



Socijalna isključivost je izravno povezana sa siromaštvom a nije naodmet spomenuti da stanovnici ruralnih naselja imaju tri puta veću vjerojatnost da postanu socijalno isključeni (75%) od stanovnika gradskih naselja.



Ispred vas se nalaze podaci koji jasno i nedvosmisleno pričaju istu priču – najsiromašnije županije u Republici Hrvatskoj nalaze se u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske. Riječ je o tzv. «zelenoj Hrvatskoj», tj. županijama u kojima je poljoprivreda dominantna privredna grana. Suprotno percepciji koja postoji u javnosti ne možemo govoriti o «bogatoj Slavoniji», a kamoli «perspektivnom» Sisku ili Posavini. Brojke ne lažu, a u ovom slučaju govore istinu o nama samima. Porezni sustav Republike Hrvatske je loš. Usprkos izmjenama posljednjih godina ništa se ne mijenja za «zelenu Hrvatsku». Te županije ostaju na začelju interesa države kao i na začelju svih tablica osim ove gore prikazane - tablice najsiromašnijih županija. Niste sigurni? Pitajte brojke, one će vam sve reći.