Fonogram moje saborske rasprave o enrgetskoj budućnosti Hrvatske.
„Zelena knjiga“ u Hrvatskoj bila je na raspravi dosta dugo. Javno dostupna. Mnogi su se u tu raspravu uključili. I u smislu budućnosti i hrvatske sigurnosti u energiji, ona je imala u sebi tri moguća scenarija.
„Plavi scenarij“ predviđao je izgradnje dvije termoelektrane na prirodni plin i dvije termoelektrane na ugljen do 2020., ukupnih snaga 2 tisuće megawata.Ja sam taj plavi scenarij nazvao "Dva Gasporma i dva RWE-a".
„Zeleni scenarij“ predviđao je dvije termoelektrane na plin, jednu nuklearku ukupne snage tisuću 800 megawata. Ja sam to nazvao "Dva Gasproma i jedan“Westinghous".
„Bijeli scenarij“ predviđao je jednu termoelektranu na prirodni plin, jednu termoelektranu na ugljen i jednu nuklearku. Dakle, to bi bio "Jedan Gasprom, jedan RWE-e, jedan „Westinghous".
U strategiji koja je došla nakon te rasprave k nama, upisano je da će Republika Hrvatska do 2020. izgraditi termoelektrane na ugljen snage tisuću 200 megawata, termoelektrane na plin tisuću 200 megawata. Da će se kod hidroelektrana povećati kapaciteti za 300 megawata, u što je uključeno i ovih skromnih 40 megawata HE Lešća i da će se do 2012. donijeti odluka o izgradnji nuklearne elektrane pretpostavljam snage negdje oko tisuću megawata.
To bi, kada zbrojim bilo bi 3 tisuće 700 megawata. Od ove godine ili 2010. do 2020.
Dakle, u sljedećih 10 godina Hrvatska bi trebala izgraditi ili izvršiti pripremu za izgradnju snage 3 tisuće 700 megawata.
Ja vas želim podsjetiti da je od 1990. godine do danas, Hrvatska uspjela izgraditi jednu hidroelektranu snage 40 megawata – HE Lešće- koja je još bez koncesije. . Prema planu 2004. - 2008. Uprava Hrvatske elektroprivrede citiram iz dokumenta: "Prednost u gradnji hidroenergetskih objekata treba dati višenamjenskim objektima, objektima za koje postoji visoki stupanj gotovosti potrebne dokumentacije za donošenje odluke o gradnji.".
Temeljem toga bilo je planirano izgraditi ili započeti graditi TE- TO Zagreb snage 100 megavata, EL-TO Zagreb 100 megavata, TE Sisak 250, TE Osijek 250, HE Lešće 40, TE Podsused 43, HE Kršić 7,8, HE Drenje 39, HE Kosinj 25,HE Novo Virje 137 i Ombla 63 megavata. Tisuću 54 megavata je bio plan izgradnje u razdoblju 2004./2008. dakle izgraditi ili pripremiti za izgradnju.
Od svega ovoga što je bilo planirano uspjeli smo završili ali bez odluke o koncesiji, Hidroelektranu Lešće snage 40 megavata. Sada Vlada tvrdi da ćemo u slijedećih 10 godina izgraditi kapacitete snage 3 tisuće 700, ne 370, ne deset puta više nego sto puta više u slijedećih deset godina no što je u proteklih dvadeset.
Veoma ambiciozno, veoma smjelo a posebice zbog toga što strategija i tih 3 tisuće 700 megavata novih kapaciteta 98% temelji se na uvozu, uvoznoj sirovini.
U strategiji na stranici 11 „Strateško vodstvo“ piše i slijedeće:
"Iskorištavanje povoljnog geopolitičkog položaja za njezino (Hrvastko) profiliranje kao regionalnog energetskog čvorišta.".
U međuvremenu izgradnja plinovoda „Južni tok“ je zaobišao Hrvatsku. Ja vas podsjećam na prošlu zimu i plinsku krizu i onaj dan kada je u Moskvi ruski predsjednik i predsjednik Vlade imao sastanak sa vladama država zainteresiranima za izgradnju plinovoda iz Rusije prema ovom dijelu Europe na koji naš predsjednik Vlade Sanader nije išao a dva dana prije toga direktor "Gasproma" je bio u Ljubljani i primili su ga i predsjednik države i predsjednik Vlade a četiri dana nakon tog sastanka u Moskvi Republika Slovenija potpisala je dogovor sa Rusijom o „Južnom toku“ odnosno kraku „Južnog toka“ koji zaobilazi Hrvatsku i ide u Sloveniju.
Dakle, „iskoristili“ smo povoljni geopolitički položaj za „Južni tok“. Deset godina Italija je bila zainteresirana za polaganja podmorskog kabela za distribuciju struje a Hrvatska elektroprivreda nije bila sposobna dogovoriti taj posao i tad su Talijani taj ugovor napravili sa Crnom Gorom.I tu smo „iskoristili“ geostrateški položaj.
Šest godina u Hrvatskoj traje rasprava o terminalu za ukapljeni plin, od toga osim ideje nemamo ničega i opet smo jako dobro „iskoristili“ povoljni geopolitički položaj.
Prije nekoliko mjeseci prodali smo skladište plina „Okoli“ Mađarima, MOL-u. Da smo taj novac investirali u izgradnju novog skladišnog kapaciteta mogao bi razumjeti da se radi o početku realizacije ove strategije. Međutim, novac dan za skladište ne znači ništa jer sada moramo još otkupiti još i plin u tom skladištu, čini i se da se radi u iznosu od 570 milijuna koje MOL traži za plin u tom skladištu.
Sada je listopad mjesec. Ja pitam da li je skladište „Okoli“ puno, dakle da li se u njemu nalazi 640 milijuna prostornih metara plina koliko su njegovi kapaciteti? I upozoravam da ako i je puno da je to samo 15% godišnjih potreba ili potrošnje plina u Hrvatskoj koje iznosi oko 4 milijarde prostornih metara.
Svi potezi Vlade unazad nekoliko godina kada je energija u pitanju bili su i jesu suprotni od ovoga što u strategiji piše jer umjesto razvoja kapaciteta skladištenja plina mi smo kupili postojeće bez plina a sad bi tek trebali kupiti i plin, kompletna strategija povećanja kapaciteta u proizvodnji struje bazira se na uvozu a položaj i taj geopolitički značaj tobože kojega imamo kada je u pitanju transfer energije s istoka prema Zapadnoj Europi nismo iskoristili.
Zbog te preambicioznosti koja je u strategiji opisana ali i iskustva koja do sada imamo teško mogu vjerovati da će ovo što je zapisano biti strategija koja će biti izvršena. Ovo je zapravo popis lijepih želja jer nisam našao nijednu rečenicu kako i kojim novcem će se realizirati ono što je planirano da Hrvatska investira do 2020. godine. A radi se o 15 milijardi eura. Dakle, prihvaćam popis lijepih želja ali ne i strategiju