Krajem ove i iduće godine istiću koncesijaska prava INE za istraživanje i ekspolaticju nafte i plina u srednjem u južnom Jadranu te koncesijskom području Dinaridi 4. Prema slovu zakona o koncesijama država bi morala raspisati javni natječaj za dodjelu novih koncesija.

Ili pak su istinite špekulacije kako su predstavnici  MOL-a već pohodili  Bankse dvore i izrazili nadu da natječaja neće biti i da će Vlada INI ( a zapravu MOL-u) produžiti koncesije  kako za Jadran tako i za Dinaride 4.

Istina, zakon predviđa i takvu mogućnost „ako to zahtjeva interes Republike Hrvatske“.

Jeli interes Republike Hrvatske MOL-u produžiti koncesije?

I što sprema Vlada?

U želji da doznam istinu i  što „zahtjeva interse Republike Hrvatske“ uputiti ću pitanje resornom ministru:

                                                      PREDSJEDNIKU HRVATSKOG SABORA

Predmet: Zastupničko pitanje upućeno ministru gospodarstva, rada i poduzetništva, gosp. Đuri Popijaču

Temeljem članka 185. Poslovnika Hrvatskog sabora, upućujem ministru gospodarstva, rada i poduzetništva sljedeće

ZASTUPNIČKO PITANJE

Što će Ministar i nadležna tijela ministarstva poduzeti da osigura slobodnu tržišnu utakmicu, zaštiti interese Republike Hrvatske i spriječi eventualne malverzacije glede dodjele koncesije za istraživanje i eksploataciju nafte i plina na lokacijama u sjrednjem i južnom Jadranu, te koncesiji Dinaridi 4, na kojima je do sada koncesiju imala INA i na kojima se u dva desetljeća nije događalo gotovo ništa?

Obrazloženje:

U članku 16, stavak (6), alineja e) Zakona o koncesijama, od 22. listopada 2008. godine, navode se djelatnosti za koje kod davanja koncesije nije potrebno provesti postupak javne nabave, odnosno praktično se omogućava (ako nema posebnog zakona o tim koncesijama, dakle o koncesijama za te poslove), sklapanje ugovora izravnom pogodbom. Izrijekom, to su „traženja ili vađenja nafte, plina, ugljena ili drugih krutih goriva, kao i vodene i zračne luke“. Isto tako, u članku 29. stavku 5. govori se o produljenju koncesije, opet bez provođenja postupka javne nabave, ako to zahtijeva interes Republike Hrvatske. Taj interes utvrđuje Sabor Republike Hrvatske, a zakon utvrđuje da to produljenje po vremenu ne može prijeći polovicu vremena trajanja prvotne koncesije. Izrijekom: Rok na koji je koncesija za gospodarsko korištenje općeg ili drugog dobra dana može se, ako to zahtijeva interes Republike Hrvatske, produljiti bez provođenja ponovnog postupka davanja koncesije ukoliko to produljenje ne prelazi polovicu prvotno utvrđenog vremena trajanja koncesije. Bez obzira na mogućnosti koje otvara Zakon o koncesijama, uvjeren sam da se jedino provođenjem postupka javne nabave, odnosno javnim  natječajem za predmetnu koncesiju mogu zaštititi interesi Republike Hrvatske i načela slobodne tržišne utakmice, na kojima barem nominalno počiva gospodarski sustav Republike Hrvatske. Svaki drugačiji postupak, uz bilo koje opravdanje, sasvim bi sigurno bio suprotan načelima poštenog poslovanja i interesima Republike Hrvatske. Stoga Vas molim da me izvijestite koje su radnje po pitanju dodjele predmetne koncesije poduzete i koje radnje Vlada i Vaše ministarstvo imaju namjeru poduzeti.

Dragutin Lesar, zastupnik

__________

Jedan od argumenta INE mogao bi biti da su u proteklih 20 godina oni intezivno radili na istraživanju. Jeli tome tako?

Evo što o tome zna naš stručni suradnik za energetiku, kolega Stanko Kadija.

„Početkom `70 godinama INA-Naftaplin započeo je sa istraživanjima u prostoru Jadrana sa dubokom istražnom bušotinom Jadran-1. Bušotinom Jadran-6 otkrivene su ekonomski pridobive količine plina. Ta je bušotina bila prva u nizu bušotina izbušenih na sjevernom Jadranu , koje su nam ompgućile da danas sa tog prostora i iz proizvodnih bušotina dobivamo dnevno cca 2.000.000m³ plina samo za Hrvatsku.

            O problematici plinskih polja i velikoj prevari, po mojem i mišljenju mnogih mojih kolega  geologa, koji su radili na otkrivanju tih ležišta, njihovoj razradi i svemu onome što je dovelo do zadnjeg koraka privođenje proizvodnji, pisat ću uskoro u sljedećoj kolumni, a Vi dragi čitaoci razmišljajte do tada, kako bi lijepo bil, a moglo je biti, da Vaša i moja Hrvatska bude dugi niz godina plinski neovisna.

            Danas ću pisati o sve popularnijim i interesantnijim koncesijskim prostorima srednjeg i južnog Jadrana, te Dinaridi3 i Dinaridi4 od strane stranih kompanija. Ovo za mene i neke moje kolege geologe nije iznenađujuće sa gledišta perspektivnosti za otkriće nafte i plina, naime nama je čudno da neki od onih tada ″drugova″, koji su u ranim`90 godinama sudjelovali u donošenju odluke o prekidu svih istražnih aktivnosti na cjelokupnom prostoru Jadrana, danas govore kako su spomenuti koncesijski prostori, a posebno dva Jadranska perspektivna i nedovoljno istražena. Ovdje moram prenijeti dio tekst iz časopisa ″Bizniss.hr″, a odnosi se na članak «Rusi norvežani U LOVU NA HRVATSKU NAFTU» od 18 ožujka 2011godine, a glasi :

            ″Naftni inženjer Božidar Omrčen i geolog Josip Križ iz Hrvatske udruge naftnih inženjera i geologa (HUNIG), koji su sudjelovali u ranijim istražnim radovima na Jadranu, kažu kako je, unatoč dosad provedenim istraživanjima, Jadran prilično slabo istražen, ali da dosadašnji rezultati mjerenja ipak ukazuju na to da postoje svi geološki uvjeti za formiranje ležišta nafte i plina.″

            Pitamo se svi prije spomenuti geolozi, (nemogu neke imenovati, jer još uvijek rade, a ja sam u mirovini pa nemogu više dobiti otkaz, nije  ovo kukavičluk, jer svi znaju koliko sam se borio za nastavak istraživanja na prostoru Dinarida, a posebno Jadrana) šta je spomenutu gospodu sprječavalo da nešto urade da ti prostori nebudu neistraženi. Ovaj put posebno to pitanje upućujemo gospodinu Križ Josipu, koji je u periodu 2000-2009 godina obnašao dužnost direktora Sektora za Istraživanje.

            Mnoge su strane kompanije do današnjih dana bile zainteresirane za spomenute prostore, međutim svi su odlazili i nisu se vraćali. Danas uz ovakvu cijenu barela nafte na svjetskom tržištu, a i ohrabreni otkrićima nafte i plina u zemljama okruženja, ovaj dio Hrvatske postaje izuzetno važan i vrijedan za našu državu. Ovdje ću spomenuti otkrića nafte u Italiji ( u Jadranu ) polje ″Elsa″,  ″Falco″, ″Rospo Mare″, zatim u Albaniji novo otkriće nafte u prostoru Patos Marinca od 2,9x1000⁶ barela ( koncesija u vlasništvu kompanije ″Mantas″ ) i novo najveće plinsko polje u jugoistočnoj Evropi, područje Delvine, gdje dvije bušutine ispitivanjem u proizvode 2,5 puta koliko Hrvatska potroši godišnje.

            Kad krenemo od Albanije u pravcu SZ dolazimo u Crnu Goru, gdje je INA-Naftaplin 1986 godine zajedno sa Petrolom(Ljubljana), Naftagas(Novi Sad) i Jugopetrol(Kotor), kao operator-nositelj posla i najveći ulagač. Danas od toga nema nikakve koristi, čak ni u podacima dobivenim istraživanjem ) započeo sa istraživanjem podmorja Crne Gore. Snimili smo i obradili, te interpretirali tisuće kilometara seimičkih profila, izradili ″Geološki i tehnički projekt″ za duboku istražnu bušotinu JJU-1 ( JužniJadranUlcinj-1 ). Bušotina je potvrdila interesantne količine plina ( cca 3000m ), ali je nažalost bušeći alat zaglavio i lokacija je napuštena.

            Američka kompanija Shevron `70-ih godina bušila je tri bušotine u podmorju Crne Gore :
            JJ-1 (Juni Jadran-1)- nabušila plin i danima bila pod gušenjem erupcije

            JJ-2 (Juni Jadran-2)-prema geolozima negativna (usmislu otkrića nafte i plina)

            JJ-3 (Juni Jadran-3)-na dubini cca 4000m nabušila je srednje tešku naftu, koja kompaniji                                              Shevron nije bila ekonomična

            SZ od podmorja Crne gore dolaze naše koncesije južni i srednji Jadran, te Dinaridi3 i Dinaridi4.

            U prostoru koncesije Dinaridi3 u dubokoj istražnoj bušotini  Nin-1 nabušene su velike količine H₂S-a, koje su uvijek vezane za bazene u kojima je stvarana i bila nafta.

            U prostor koncesije Dinarida4 također se nalazi jedna bušotina Brač-1 sa velikim količinama H₂S plina ( tokom sanacije H₂S-a iseljen cijeli gradić Milna). Ova bušotina , kao i bušotina Nin-1 nakon reinterpretacije okolnog prostora daju veliku vjerojatnost za prisutstvo nafte i plina na spomenutim koncesijama. Ovu tvrdnju podkrepljuje i bušenje plitke bušotine za vodu, koju je bušio vlasnik plastenika i dobio vrlo plitko naftu. Ovu pojavu su registrirali stručnjsci INA-Naftaplin-a, ali autor ovog teksta zna da nakon odlaska na lokaciju nje napravljen nijedan projekt za novu istražnu bušotinu. Nakon reinterpretacije prostora Konavala na osnovu dobivenih podataka duboke istražne bušotine JJ-3 (bušio Shevron), geolozi M.Rašković i S.Kadija iznijeli su tvrdnnju da je prostor Konavala najperspektivniji za istraživanje nafte i plina na prostoru Dinarida. Potvrda ovome bit će i istražni radovi sa druge strane planine Snježnice u širem prostoru grada Trebinja, koje će voditi geolozi NIS-a sa geolozima Gasproma.

            Što se plina tiče na koncesiji Dinaridi4 postoji velika vjerojatnost prisutstva plina ispred Babinog kuka ni 11km. Nakon interpretacije postojeće seimike otkrivene su interesantne anomalije, koje su na sjevernom Jadranu bušenjem dale plin (autor S.Kadija).

            Na prostoru koncesije južni Jadran Američka kompanija izbušila je bušotinu DKM-1 (DubravkaMore-1) ali bez rezultata, međutim kolege geolozi (A.Švec) uspio je sa podatcima iz bušotina DKM-1, JJ-3, Mirjana-1 i Melita-1 (bušeno na koncesiji Mljet u doba SFRJ, a projekte vodio Italijanski Agip) reinterpretirajući podatke dobiti nove slike podzemlja sa velikom perspektivom na otkriće prisutne nafte i plina. Najveća prepreka ovoj perspektivnoj i velikoj strukturi bit će linija razgraničenja sa Crnom Gorom, koja je za sada privremena i do konačnog rješenja nevjerujem da će biti bilo kakvih aktivnosti u istražnom smislu.

            Prostor koncesije srednji Jadran je sa geološkog gledišta bušenjem bušotine Vlasta-1, polučio najbolje rezultate (autori projekta M.Rašković i S:Kadija). Tada su prvi puta u Jadranu dobiveni stvarni tlak, stvarna temperatura i fluid-nafta. Nažalost bušotina je unesrećena(zaglava alata), tako da interesantni sloj nije ispitan.

Na istoj koncesiji u prostoru Kornata izbušene su bušotine Kate-1 i Jadran-13. Obadvije su nabušile nafta, ali nažalos nije izvršena detaljna reinterpretacija prostora na osnovu izbušenih bušotina. Što se tiče plina, na koncesiji srednji Jadran on je nabušen na bušotini Ksenija-1i Koraljka-1, koja se nalazi tik uz liniju razgraničenja sa Italijom. Nasuprot naše bušotine nalazi se Italijansko proizvodno polje Bonnaccio. Moji stariji ″drugovi″ su govorili da Koraljka-1 nigdje nije nabušila plin, a interesantno današnji stručnjaci ″INAgip-a″ misle isto.

            Ovo bi bio grubi pregled dosad urađenog i otkrivenog na našim istražnim koncesijama srednj i južni Jadran, te Dinaridi 3 i Dinaridi 4. Također sam spomenuo otkrića u Italiji, Albaniji i Crnoj Gori, a koja se nalaze u istoj ″kadi″ (Italija i Crna Gora) i nema razloga da nije situacija u našem podmorju barem slična, a naši Konavli da su slični Albaniji. Povlačeći ove paralele sve strane kompanije su razmišljale jednako. No država Hrvatska bi prije svega morala napraviti slijedeće:

1. Ne produžavati koncesijsko pravo i nakon isteka istog sadašnjem koncesionaru to pravo uskratiti (pravo na koncesije, koje ima INA je naslijeđeno od SFRJ).
2. Raspisati natječaj za odabir konzultanta za provedbu tenderskih uvjeta. Treba napraniti novi raspored koncesija i smanjiti ih po veličini
3. Osnovati Agenciju za koncesije u kojoj bi bili stručnjaci geoloških, geodetskih, pravnih i ekonomskih znanosti, a bila bi unutar novog Ministarstva Energetike.
4. Raspisati natječaj za koncesije, koji bi vodila spomenuta Agencija.

 ...........

PS. Hrvastka je cijeli Jadran podjelila u samo 4 koncesijska područja.  Italija je svoj dio Jadrana podjelila na 60 a neki kažu i 70 područja.

Zašto? Svaki koncesionar mora napraviti barem jednu bušotinu na koncesijskom području.

Tako Italija dobiva 60 -70 bušotina a Hrvatska (možda) 4.