Samo dva dana nakon 9. Sabora HNS-a na kojem sam imao čast biti predsjednik radnog predsjedništva i voditi Sabor stranke morao sam, na svoju žalost donijeti i drugu u svojem životu najtežu odluku.
Prva teška odluka bila je 1996. godine kada sam odlučio odstupiti s mjesta predsjednika Saveza samostalnih sindikata Hrvatske. Odlazeći s te funkcije javno sam obećao da NIKADA neću javno iznjeti razloge zvoga odlaska. I da nikada neću javno komentirati stanje na sindikalnoj sceni. O razlozima moga odlaska znalo je samo četvero najboljih prijatelja. I oni su obećali da nikada neće javno iznjeti razloge moga odlasaka. Obećanje su izvršili. Zbog toga se zahvaljujem Josipu Paviću, Zlatku Tušeku, Risti Mrđenu i Jasni Petrović. Prošlo je 12 godina od moga odlaska sa sindikalne scene i uspio sam se oduprijeti svim izazovima javnog komentiranja bilo čega što se odnosi na naše sindikate.

Danas, 8. travnja 2008. objavljujem da sam napustio članstvo u Hrvatskoj narodnoj stranci.
Razlozi moga odlaska poznati su samo malobrojnim članovima rukovodstva stranke. I kolegama zastupnicima u Saboru.

I sada javno obznanjujem da nikada neću javno iznositi razloge svoga izlaska iz stranke. Ni jednom riječju ni djelom ne želim štetiti stranci u kojoj sam do danas bio.
Isto tako želim vjerovati da ni jedan dužnosnik stranke moj odlazak neće koristiti za obračun sa mnom. U protivnom osloboditi će me obaveze šutnje.

Mandat zastupnika u Saboru ću zadržati kao neovisni zastupnik ali neću korstitit ni jednu beneficiju ili privilegiju koju taj status nosi sa sobom.

Jano zahvalu upućujem svima koji su na izborima 2007. godine dali glas meni i stranci.
Račun za svoj rad biračima ću podnjeti na sljedećim parlamentarnim izborima.